Foto: Balans
U Bosni i Hercegovini u periodu od sedamdesetih godina prošlog vijeka pa sve do početka 21. stoljeća nestalo je hiljade beba, koje su u kliničkim centrima proglašene mrtvim, a tijela djece roditelji nikad nisu vidjeli. Nekoliko je slučajeva gdje su roditelji nakon godina potrage uspjeli doći do svoje djece koja su usvajana širom Evrope. Nakon tih saznanja počeli su se buditi i buniti i roditelji u BiH. Stotine je aktivnih slučajeva gdje roditelji traže svoju djecu za koju vjeruju da su živa i da odrastaju u drugoj porodici.
Upravo je takav slučaj i Eniza Paščaninovića iz sela Gračanica kod Živinica. On vjeruje da su njegove dvije kćerke ukradene. Obje su rođene u Tuzli, na Kliničkom centru. Rečeno im je da su bebe preminule pri porodu.
„Jedna je rođena 1997. godine, druga godinu kasnije. Dobili smo otpusnicu da nam je dijete živo izašlo iz bolnice. Kada smo to pokrenuli, u arhivi UKC Tuzla nam je rečeno da su bebe umrle na porođaju, a ako su umrle na porođaju kako piše u otpusnici da je dijete izašlo iz bolnice živo i zdravo? Oboje djece je kroz knjige provedeno mjesec dana nakon navodne smrti“ – ističe Paščaninović za portal Balans.
Eniz Paščanović
On se danas sastao sa drugim roditeljima iz Tuzlanskog kantona, Sarajeva ali i Hrvatske. Cilj im je svima, podići svijest o ovom problemu i sve roditelje koji sumnjaju u smrt svoje djece ujediniti i zajedno djelovati prema institucijama.
„Nama je cilj ujediniti roditelje svih država bivše Jugoslavije. Svi smo u istom problemu. Mi nikog ne optužujemo ali tražimo istinu. Niko nije kriv dok mu se ne dokaže krivica“ – ističe ovaj roditelj.
Istog je mišljenja i Ivo Juko iz Kaknja, koji trenutno živi u Rijeci. I on godinama traga za djeteteom.
„Cilj nam je da proširimo zajednicu roditelja, što nas je više skupa, to će nam biti lakše. Ovaj problem mora biti fokus svih nas koji smo u istim mukama. Niko od nas svoje dijete nije vidio mrtvo, niko ga nije iznio iz bolnice, pa makar i mrtvog, svima nam je rečeno da je beba umrla i oni su to ukopali. Vi sada kada odete majstoru kola da popravite on vam vrati dijelove koji su pokvareni, a nama djecu nisu dali“ – ističe Juko.
Ivo Juko
U društvu roditelja danas su i dvije majke koje imaju ovaj problem. Jedna tvrdi da je pronašla kćerku koja je usvojena, druga još traga, kaže tragat će dok je živa.
„Ja sam na UKC Tuzla rodila dvije bebe blizanke. Dojila sam ih tri dana, da bi četvrti dan meni bilo rečeno da je jedna beba umrla. To je bilo 1986. godine. Ja sam molila njih da mi daju to dijete da ga ja sahranim, da mu mogu otići na grob. Nisu mi dozvolili. Ja sam sigurna da je moje dijete ukradeno. Ja to znam. Ja ću istrajati u svojim namjerama da je pronađem“ – priča nam majka Hasna Halilović.
Hasna Halilović
Ramiza Vuković
Ramiza Vuković za portal Balans tvrdi da je kćerku pronašla, pa s njom i stupila u kontakt.
„Rodila sam trojke, a iz bolnice sam iznijela dvoje djece. Jedna kćerka je kako su mi rekli umrla. Ja sam kćerku pronašla u Sarajevu nakon 26 godina potrage. Ja sam to sve na sudu dokazala. Ja sam sa tom kćerkom bila u kontaktu godinu dana, dok čovjek koji se predstavlja kao njen otac nije to otkrio i zabranio joj. Ona je mene poslije nazvala, kada se trebala udati da mi kaže nemoj me dirati, ja se udajem.“- ističe Ramiza.
Roditelji se sastali u Tuzli
Stotine je sličnih sudbina, tužnih i teških. Da bi se lakše borili sa birokratijom pokušavaju se ujediniti. A, svi roditelji koji imaju isti problem mogu se javiti Enizu Paščanoviću na broj telefona 062/489-874. BiH, za sada po ovom pitanju zaostaje za zemljama regije. U potrazi za nestalim bebama najdalje su došle Slovenija i Srbija koje imaju formirana udruženja koja broje stotine roditelja koji traže svoju djecu.
(Balans)