Foto: Arhiv
Ovim putem želimo upoznati javnost s izuzetno zabrinjavajućom situacijom u odjeljenju IV-b Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“ u Tuzli, gdje je uslijed dugotrajnih i radikalnih postupaka roditelja jednog učenika ozbiljno ugroženo pravo na sigurno i nesmetano obrazovanje 21 učenika, dakle svih ostalih učenika odjeljenja. Iako se do sada nismo oglašavali u nadi da će situacija deeskalirati i da će razum prevladati, roditelji ovog odjeljenja primorani su tražiti javnu zaštitu zbog neistinitog i jednostranog prikazivanja situacije u odjeljenju.
Uslijed zastrašivanja i incidenata koje su prouzrokovali roditelji pomenutog učenika tokom prethodnih godinu dana, naša djeca su se duže vrijeme nalazila izvan školskih klupa, te u strahu od spomenutih roditelja nisu uobičajeno završila treći, niti započela četvrti razred.
Povod za njihov, sada već cjelogodišnji atak na svakog ko im se našao na putu bio je manji školski incident, tj. neželjeno ponašanje koje roditelji u javnosti prikazuju kao nasilje, a za koje je drugi učenik iz razreda uredno kažnjen postupkom škole. Učenik je prihvatio krivnju i izrazio kajanje. Neistinite su tvrdnje da je dječak teže povrijeđen, a pogotovo da je školu napustio s vidnim povredama, za šta postoje školski spisi, ali i svjedoci. Takođe je neistina da je zbog ovoga donesena odluka o prestanku pohađanja nastave u navedenoj školi. Vrijedi dodati da su roditelji dječaka koji je kažnjen u više navrata tražili roditelje spomenutog učenika da se izvine, ali oni taj poziv nisu prihvatili.
Od tada, septembra 2025. godine pa do danas, ovi roditelji neprestano i kontinuirano vrše pritisak, progone i zastrašuju cjelokupnu razrednu zajednicu iz samo njima poznatih motiva. Direktna obraćanja našoj djeci, javne prijetnje u online prostoru, presretanja na ulici, vrijeđanje, kako drugih roditelja, tako i učiteljice postale su dio života naših porodica. Rezultat ovakvog agresivnog ponašanja su trajno uništeni međuljudski odnosi, kako između roditelja, tako i između dječaka pomenutih roditelja i ostatka odjeljenja.
Pomenuti roditelji išli su do te mjere da su maloljetne učenike iz razreda neosnovano prijavljivali policiji kao čin revanšizma odraslima, čime je izvršena izravna stigmatizacija i zastrašivanje djece koja ne mogu snositi pravnu odgovornost. Opomenu za ovakvo ponašanje dobili su i javno od predstavnika Centra za socijalni rad u Tuzli, ali to ih nije spriječilo da devetogodišnje dječake i djevojčice iz odjeljenja u javnosti generalizuju i predstavljaju kao nasilnike, što smatramo apsolutno nedopustivim i vrijednim hitne reakcije nadležnih institucija.
Ovi pritisci rezultirali su i teškim narušavanjem zdravstvenog stanja razredne učiteljice. Ona je dugotrajno uznemiravana, vrijeđana i ponižavana na radnom mjestu, da bi na kraju takođe bila prijavljena policiji za „psihičko zlostavljanje“ njihovog sina. Riječ je o jednom od najboljih prosvjetnih radnika i dobitniku mnogih profesionalnih i humanitarnih priznanja. Krajem prošle školske godine uslijedio je i verbalni atak na direktoricu škole u njenom uredu, zbog čega joj je bila nužna hitna medicinska pomoć. Roditelji su u školu zvali policiju čak i kada su naša djeca boravila u društvu učenika iz starijih razreda, pravdajući to nanošenjem „emocionalnog stresa“ njihovom djetetu, čime su stigmatizirana i djeca drugih odjeljenja, kao i učiteljice koje ta odjeljenja vode.
Nakon svih incidenata prouzrokovanih ponašanjem ovih roditelja, uvidjevši magnitudu problema, krajem prošle školske 2025/2026. godine Centar za socijalni rad u Tuzli predložio je da se ostatak trećeg razreda završi online putem.
Unatoč tome što je Uprava KŠC „Sveti Franjo“ početkom ove školske 2026/2027. godine donijela odluku o prestanku pohađanja nastave ovog učenika radi zaštite čitavog odjeljenja, ali i uposlenika, imajući u vidu da je ova škola stvar izbora (za razliku od škola upisnog područja), roditelji nastavljaju s narušavanjem mira. Iako cjelokupno razredno okruženje javno optužuju za navodno provođenje nasilja nad njihovim sinom, istovremeno uporno insistiraju na boravku djeteta u toj istoj sredini, kod iste učiteljice i u istoj školi, čime svjesno guraju dijete u centar krize koju su proizveli. Na ovakvo psihološki neobjašnjivo ponašanje ukazano je i Centru za socijalni rad u Tuzli, ali do danas bez rezultata.
Dodatni strah u našim porodicama donijela je i najnovija neslužbena informacija prema kojoj postoje indicije da je jedan od pomenutih roditelja ranije krivično osuđivan za nasilje u porodici. Ako uzmemo u obzir da su ovi roditelji spremni gurnuti sopstveno dijete u centar dugotrajne krize koju su sami proizveli, javno objavljivati podatke djeteta, nanijeti bol i nemir drugoj djeci te zastrašivati čitave porodice, pa i nauditi svojoj, naša se izuzetna bojazan u pogledu dijeljenja zajedničkog školskog prostora tokom dugog vremenskog perioda pokazala opravdanom.
S tim u vezi, zahtijevamo potpunu odgovornost i profesionalnost u prenošenju informacija u javnosti, kao i hitnu te odlučnu reakciju svih nadležnih institucija, te ih molimo da prilikom donošenja svojih odluka uzmu u obzir zaštitu i prava 21 djeteta koje pohađa IV-b odjeljenje.
(Balans)