Foto: Balans
Film “Rane moje ljute”, redatelja Zorana Pavljaševića sinoć je doživio svjetsku premijeru u Tuzli i na veliko zadovoljstvo onih koji su ga iščekivali.
Ovaj dokumentarni film govori o muzici i životu tuzlanskog umjetnika Faruka Ibrišimovića koji je 80-ih godina prošlog vijeka, stvarao muziku koja je ostala potisnuta i na neki način, pod prašinom, nedovoljno poznata. Magnetofonska traka koja je pronađena četiri decenije poslije, bili su inspiracija za reditelja Zorana Pavljaševića da o Faruku napravi dokumentarni film koji je sniman u Beču, Skopju i Tuzli. U filmu se pojavljuju Farukove kolege i prijatelji, Jasmila Štumpf Mulalić, Fatmir Alispahić, Faruk Nadžaković, Dragan Divjak kao i Branimir Lokner, jedan od najznačajnijih rok kritičara na prostoru bivše Jugoslavije.
Ibrišimović je kao dijete od tri godine, nakon vakcine, obolio o dječije paralize koja je dalje odredila njegov život i njegovu umjetnost. Od malih nogu pokazivao je talenat za muziku pa je sam napisao i izveo pjesmu posvećenu majci pred punim Narodnim pozorištem Tuzla prije više od 50 godina i rasplakao prisutne.
Jedne prilike dok je sjedio na klupi na Slanoj Banji, u svom svijetu i sam sa svojim mislima, stvarao je nove neke zvukove. Slučajno je tim putem naišla tada 15-godišnja Jasmila Štumpf koja je učila solo pjevanje. Zanimljiva melodija koju je Faruk svirao, privukla je njenu pažnju pa je ponovila ono što je čula. Faruk je reagovao na to, te je tako započela njihova saradnja i četiri zajedničke snimljene pjesme. Petu nije nikada otpjevala pa je to učinio Faruk Nadžaković nekada kasnije.
Kroz film se protežu sjećanja Jasmila Štumpf Mulalić i Hajrudina Dineta Ibrišimovića, Farukovog brata. Kroz svoje razgovore, nakon toliko godina, prisjećaju se Faruka kao unikatnog umjetnika koji je imao vlastiti izričaj, inspiraciju, energiju i ideje koje je pretakao u pjesme. I to ne obične, već pjesme pune boli i ljubavi za kojom je Faruk žudio.
Njegove pjesme su duboke, neobične, mnogima možda i neshvatljive.
Kada je Fatmir Alispahić tadašnji novinar emisije Tuzlarije 1991. godine pitao Faruka kako da opiše svoj život, rekao je: Gorčina i tama, bol, jecaj, patnja.
Rekao je tada da je “na ivici provalije”.
“Živim u jednoj sredini gdje nema ljubavi. Moje pjesme su pokušaj koji nije uspio jer pjevam o stvarima koje ljudi ne žele. Ljudi ne žele ljubav. Žele strast, otuđenje, mržnju, novac, veličinu snagu. Ja bih samo htio voljeti, ništa više”- govorio je Faruk koji je sam sebe nazvao Glasnikom. Želio je tako kroz svoje pjesme poručiti da je jedini smisao ljubav.
I njegova nekadašnja prijateljica Jasmila ga u filmu opisuje kao osjećajnog čovjeka koji je svijet oko sebe doživljavao na specifičan i njemu svojstven način, a o čemu na kraju svjedoči brojne zabilješke i kasete pronađene u njegovoj nekadašnjoj sobi punoj sjećanja i sjete.
Redatelj filma je napomenuo da film ima i inkluzivnu dimenziju jer se u filmu pojavljuje i akademska slikarica iz Skopja, Aferdita Kiki, koja je, kao i Faruk, u djetinjstvu oboljela od dječije paralize, a što pokazuje da osobe sa invaliditetom, vrlo često spas pronalaze u umjetnosti.
Puno Narodno pozorište Tuzla sa velikim ineteresovanjem pratilo je premijeru filma i mističnu priču o jednom samozatajnom umjetniku koji je preminuo 2022. godine. Nažalost, njegov brat Hajrudin, akter filma, nije dočekao premijeru jer preminuo prošli mjesec.
“Prije mene na ovu scenu trebao je izaći Hajrudin Dine Ibrišimović, mnogo se radovao ovom filmu. Nikada neću zaboraviti naš prvi susret s njim i kada nam je dao dozvolu uz dva uslova. Da će film uspjeti ako ga budemo radili iz srca i bez ikakvog materijalnog interesa. Ja vam tvrdim da je cijela ekipa prihvatila projekat i radila iz srca”- rekao je Pavljašević nakon premijere.
Pjesma po kojoj je film nazvan “Rane moje ljute”, Faruk je napisao svom bratu Dinu kada je Dine krenuo u Englesku, a Faruk za Grčku.
“Ja vjerujem da večeras ni Dine ni Faruk nisu ni na Zapadu ni na Jugu već ovdje sa nama, na ovoj sceni gdje se Faruk vratio nakon 55 godina kada je rasplakao cijelu dvoranu ovog pozorišta sa svojom pjesmom o mami”- zaključio je reditelj uz gromoglasan aplauz svih prisutnih u dvorani.
Osim reditelja, scenariste i producenta Pavljaševića, kao producent na filmu je radio i Ajas Alispahić kao producent i direktor fotografije, kooproducent Boris Balta, asistenti produkcije i tonska obrada Jakub Halilović, asistent produkcije i grafički dizajn Damir Pirić, saradnik na scenariju Barbara Pavljašević, snimatelji Amar Mehmedinović, Emir Hukić, Edin Suljendić i Ajdin Aldobašić, za dron je bio zadužen Danijel Marković, za tonsku obradu Nermin Brković.
Nakon premijere u Tuzli, planirano je i prikazivanje filma širom regije, a sudeći prema prvim reakcijama publike, projekat je i više nego uspio i Faruk i njegove pjesme, neće pasti u zaborav.
(Nataša Tadić)