Foto: Balans
Promocija knjige „Ja ne mrzim. Priča o Ziji“, autora Andree Rizza Goldsteina sinoć je upriličena u Tuzli, a prisutni nisu ostali ravnodušni na ono što su imali prilku čuti i saznati.
Životna priča Zije Ribića iz zvorničkog sela Skočić, preteška je, a istovremeno, nevjerovatna i inspirativna s obziom da je je on odlučio izdići se iznad mržnje prema onima koji su napravili najstrašnije zločine prema njemu i njegovoj porodici.
Zijo je imao sedam godina kada je grupa zločinaca zvana „Simini četnici“ upala u njegovu porodičnu kuću u Skočiću. Četnici su strijeljali njegovu majku, oca, brata, šest sestara, a jednu od sestara, koja je imala samo 13 godina, prije likvidacije, silovali. Zijo je bio svjedok svemu. Njga su uboli nožem u vrat, upucali i bacili u jamu sa leševima. No, preživio je. Uslijedile su teške godine za njega. Dio života je proveo u Italiji, dio u Crnoj Gori, a na kraju u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.
A da nije preživio, ne bi se ni saznalo za strašne zločine 1992. godine u Skočiću. Zijo je, glavom i bradom, izašao pred zločince i svjedočio protiv njih, putujući sam na suđenja u Beograd. Autobusom. Bez pratnje, bez zaštite.
Grupa „Simini četnici“ bila je osuđena na 72 godine zatvora. Međutim, Apelacioni sud u Beogradu je 2018. godine pravomoćno oslobodio šestoricu pripadnika paravojne formacije “Simini četnici” , odnosno, Zoran Stojanović, Zoran Đurđević, Tomislav Gavrić, Zoran Alić, Đorđe Šević i Damir Bogdanović, optužbi za ubojstvo 27 romskih civila, zlostavljanja i rušenje džamije u selu Skočić kod Zvornika 1992. godine. Prethodno su za silovanja i zlostavljanja iste godine osuđeni na višegodišnje kazne. Sutkinja je tada kazala da nedostaje dokaza.
Ali Zijo nikada nije pokleknuo već godinama priča šta su četnici učinili njegovoj porodici.
I poznat je po rečenici „ Ja ne mrzim“ unatoč svim svojim traumama. Ribić danas živi i radi u Tuzli, oženjen je i otac dvoje djece.
„Ja imam dvoje djece. Svoju djecu učim da ljude razlikuju samo po dobrim i lošim stvarima, a ne da gledaju naciju, vjeru, boju kože, itd. Ovo je prvi put u BiH da javno govorimo o svemu. Ne smijemo zaboraviti, ne ponovilo se nikada više nikome“- izjavio je Ribić.
Njegovu tegobnu životnu priču odlučio je ukoričiti Andrea Rizza Goldstein iz Italije koji je nekada radio kao fotograf za jednu italijansku fondaciju u Srebrenici te je dobio međunarodni priznanje za to.
„Kada sam čuo koliko je honorar, bilo mi je neugodno da zarađujem na tuđim pričama. Bio sam koordinator jednog projekta u Srebrenici i pitao sam članove ekipe šta bi oni. Oni su mi rekli da su godinu ranije upoznali Ziju i preporučili mi da napravimo knjigu o Ziji. Tako je nastala ta ideja“- ispričao je Andrea Rizza Goldstein te naglasio da je pomoć dala i romska organizacija iz Hrvatske da se knjiga prevede na hrvatski, romski, njemački i engleski jezik. Ziji je želja da knjigu promoviše u Njemačkoj, a autor se nada da će to biti uskoro.
„Zijo ima snagu koja mu je došla od njegove konrektne priče. On kada kaže „ja ne mrzim“ ili „oprostio sam“, nije to neka teorija ili filozofija. To je on konkretno uradio, kao običan čovjek. To tako jednostavno kaže da ima snagu da uvjeri bilo koga da to uradi.
Jasmin Imamović, nekadašnji gradonačelnik Tuzle, upoznat je odavno sa Zijinom pričom i smatra ga „čudom od čovjeka“.
„Dječak od sedam godina doživi to sve, smogne snage da vlada razumom, snađe se i preživi. Nevjerovatna, ali istinita priča, priča za filma. Ne možeš biti heroj, ako nisi dobar čovjek. Zijina priča je pobjeda malog čovjeka, a velikog heroja“- kazao je Imamović na promociji knjige.
Tranzicijska pravda bitna je za svaki narod pa tako i za Rome, a o čijim stradanjima u BiH, malo se zna. Kako je na promocija kazao Dervo Sjedić, najprepoznatiji predstavnik romske zajednice u Bosni i Hercegovini, za sve nedostaje novac.
„Nikako doći do tačnih brojeva stradalih Roma i ko su izvršioci, a još se traga za velikim brojem ubijenih. Mi smo uspjeli sakupiti podatke iz 25 općina i gradova sa 50 mikrolokacija i dokaze, a to nam daje nadu. U Potočarima je ukopano oko 500 ubijenih Roma, a o tome se ne zna. Na području Doboja, Bijeljine, Modriče, Jakeša, nije bilo Romkinje koja nije silovana. Ali dok je ijednog Roma u BiH, neće niko iskorijeniti Rome“- poručio je Sejdić i naglasio da je Zijo Ribić istinski heroj što ima snage i hrabrosti pričati o svemu.
Iako veoma potresen i sa dozom emocija, pred tuzlanskom publikom, Ribić se prisjetio teških momenata koji su obilježili njegov život i zločina koji su učinjeni njegovoj porodici. Nakon svega i dalje isto misli. Ne zaboravlja, ali ne mrzi.
„U BiH se veoma teško priča o miru i zato moja priča teško izlazi na vidjelo. Uz pomoć mojih prijatelja, napravljena je priča o meni. Meni je bitno da se čuje glas mira, pomirenja. Dosta je da pričamo o 1990-im. Naravno, ne smijemo zaboraviti, ali kada pričamo, da ne pričamo o mržnji jednog, drugog, trećeg naroda. Hajmo pričati o pomirenju, slobodi, ljubavi““- jasna je poruka ovog mladog čovjeka koji se uspio izdići iznad vlastite boli i očaja te svu svoju snagu usmjeriti u borbu za pravdu, pomirenje i neki bolji život na ovim prostorima koji bi možda mogle zapamtiti neke nove generacije.
(Nataša Tadić)