Foto: Dreamstime
Riječ je o prestupnim godinama koje imaju dodatni dan u kalendaru koji se uzima kao 29. februar. To je uglavnom općepoznata praksa, ali čiji se razlog postojanja poznaje u puno manjoj mjeri.
Kao korisnici solarnog kalendara, oslanjamo se na Sunce kako bi odredili dužinu godine te kako bi označili početak godišnjih doba. Solarni kalendar je podijeljen tako da odgovara poljoprivrednim aktivnostima kako bi povećali šanse za plodonosnu godinu.
Sunčeva pozicija na nebu tokom godine varira, podiže se i pada te odlazi ka jugu kako se približavamo zimi, te ka sjeveru kako se približavamo ljetu, bar što se tiče sjeverne hemisfere. Početak uzdizanja i padanja Sunca na horizontu obilježavamo kao zimski i ljetni solsticij što su drevne civilizacije obilježavale gradnjom spomenika kao što je Stonehenge.
Ali, kada je riječ o preciznom mjerenju solarne godine, koju nazivamo još i tropska godina, koristimo drugi događaj – proljetnu ravnodnevnicu. Od jedne do druge proljetne ravnodnevnice prolazi 365 dana, pet sati, 48 minuta i 45 sekundi. Ciklus se zaokružuje na razdoblje od 365 pada i 6 sati iako je grčki astronom Hiparkus još prije 2.000 godina shvatio da je ovo zaokruživanje neprecizno.
Kako bi “višak” od šest sati uvrstili u računanje 365-dnevnog kalendara, odlučeno je da se svake četvrte godine doda po jedan dan s obzirom da je 6 x 4 = 24, što predstavlja vrijeme trajanja jednog dana.
Kada ne bi postojala prestupna godina, tj. kada bi svaka godina imala 365 dana, mjeseci bi se polako pomjerali gdje bi za 750 godina sredinu zime doživljavali u junu.
Identično, posljedice bi osjetili stanovnici južne hemisfere, samo u obrnutom smislu, gdje bi građani Sydneya zimu dočekali u decembru.
Kalendar sa prestupnim godinama, odnosno Gregorijanski kalendar, uveden je 1582., gdje je skoro svaka godina djeljiva sa 4 prestupna. Svaka četiri stoljeća desit će se prestupne godine koje će imati “normalnih” 365 dana.
Treba napomenuti da se dodavanjem jednog dana svake četiri godine, zbog zaokruživanja na izgubljenih šest sati godišnje, zanameruje 11 minuta i 14 sekundi godišnje. Ovo vrijeme će se tek za nešto više od 3.000 godina pretvoriti u jedan cijeli izgubljeni dan.
(RSE)