Foto: Ilustracija
Najnovija eskalacija sukoba između Izraela, Sjedinjenih Američkih Država i Irana predstavlja jednu od najozbiljnijih bezbjednosnih kriza na prostoru Bliskog istoka u posljednjim godinama. Koordinisani zračni i raketni udari na iranske vojne i infrastrukturne ciljeve označili su prelazak iz faze indirektnih sukoba i ratova u sjeni u otvorenu vojnu konfrontaciju. Iranski odgovor kroz raketne napade i upotrebu bespilotnih letjelica dodatno je podigao nivo tenzija i otvorio pitanje daljnje eskalacije.
Ovakav razvoj situacije nosi više mogućih scenarija.
Prvi scenario podrazumijeva ograničeni rat kontrolisanog intenziteta. U tom okviru sukob bi ostao fokusiran na zračne udare, raketne napade i napade na vojne baze bez šire kopnene invazije. Iako bi posljedice bile ozbiljne, obje strane bi nastojale izbjeći totalni rat, svjesne visokih političkih, vojnih i ekonomskih troškova.
Drugi scenario jeste širenje sukoba na regionalni nivo. U tom slučaju u konflikt bi mogli biti uvučeni akteri poput Libana i Sirije kroz djelovanje saveznika Irana, dok bi države poput Saudijske Arabije, Jordana, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahraina ili Kuvajta mogle biti pogođene posredno ili direktno, posebno ukoliko bi došlo do napada na američke vojne baze u regionu. Takav razvoj događaja destabilizovao bi čitav prostor i povećao rizik od dugotrajnog regionalnog rata.
Treći, najteži scenario jeste dugotrajna eskalacija koja bi mogla uključivati napade na ključne energetske i pomorske rute, uključujući Hormuški moreuz. Blokada ili ugrožavanje ovog strateški važnog prolaza imalo bi direktne posljedice na globalno tržište energenata, uz nagli rast cijena nafte i plina te šire ekonomske potrese. Dugotrajni rat bi dodatno povećao broj civilnih žrtava, izazvao humanitarne krize i moguće talase izbjeglica.
Postoji i četvrti scenario, diplomatsko zamrzavanje sukoba pod pritiskom međunarodne zajednice. Organizacije poput Ujedinjenih nacija i Evropske unija e kao i sile poput Kine i Rusije, mogle bi posredovati u cilju smirivanja tenzija. Ipak, uspjeh takvog procesa zavisio bi od spremnosti zaraćenih strana da prihvate kompromis i ograniče dalje vojne akcije.
U širem kontekstu, sukob ima potencijal da preoblikuje geopolitičke odnose, produbi podjele među velikim silama i utiče na globalnu ekonomsku stabilnost. Energetska sigurnost, pomorski saobraćaj i politička ravnoteža u regionu nalaze se pod ozbiljnim pritiskom. Ishod će u velikoj mjeri zavisiti od političkih odluka u narednim danima i sedmicama, ali je jasno da je rizik od šire destabilizacije realan i značajan.
U konačnici, trenutna situacija predstavlja opasnu tačku preokreta, trenutak u kojem odluke političkog i vojnog vrha mogu odrediti hoće li sukob ostati ograničen ili prerasti u konflikt sa dugotrajnim i globalnim posljedicama.
(Balans)