U organizaciji Udruženja „Žena – žrtva rata“ danas je u Višegradu obilježena 33. godišnjica “žive lomače” u Pionirskoj, jednog od najstrašnijih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini u proteklom ratu.
Na današnji dan 1992 godine u kući Adema Omeragića odnosno Sumbule Zeba pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili. U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su pokušali spasiti se bijegom kroz prozor. Najmlađa žrtva, beba u majčinom zagrljaju imala je samo dva dana i nije uspjela dobiti ni ime. Njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.
Preživjele žrtve, članovi porodica ubijenih i danas su uputili apel da se otkriju mjesta gdje su odvezene njihove kosti, kako bi ih dostojno sahranili.
Prvi put nakon 33 godine Emin Vila smogao je snage da dođe na mjesto zločina, gdje su mu zapaljeni članovi porodice. Kroz suze pojašnjava da mu je u Pionirskoj zapaljena sestra Jasmina, dok su mu ubijeni i ostali članovi orodice.
– Dolazi mi na san, nisam mogao prije da dođem. Teško je. I brat i otac i stric i brat od strica i strina, svi su ubijeni. Mama mi je ostala živa, otišla je u Visoko, nju su nekako pronašli. Onda su tražili mene, nisu me mogli pronaći, odjavio sam se iz Beograda, jer je bila potraga za mnom – Milan, Sredoje, Ljubiša i ostali. Nisu me mogli pronaći i proglasili su da me nema. S četiri-pet ličnih karata sam se krio po Beogradu. Kada su ovi skotovi pohapšeni, onda sam izašao na slobodu – kazao je Vila.
Predsjednica Udruženja „Žena – žrtva rata“ Bakira Hasečić podsjetila je da događaji iz Pionirske ulice nažalost nisu bili jedini koji su zadesili Bošnjake Višegrada.
– Ne radi se samo o živoj lomači 14. juna ’92. koji se desio na četvrti dan Kurban bajrama, tu je i 27. juni i živa lomača na Bikavcu, ali nema sela u Višegradu gdje ne postoji živa lomača i zbog toga kažem da je Višegrad, grad živih lomača. Tužno je da već 33 godine postavljamo isto pitanje, gdje su posmrtni ostaci naših najmilijih – kazala je Hasečić.
U “živim lomačama”, u kućama u Pionirskoj ulici, 14. juna, te nekoliko dana kasnije, 27. juna 1992. godine na Bikavcu u kući Mehe Aljića, živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca.
Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ-u osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Mitar Vasiljević osuđen je na petnaest godina zatvora. U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar, koji je 2021. godine pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.
(Balans)