U genocidu u Srebrenici Omeru Hasanoviću, novinaru iz Tuzle ubijeni su brat i otac. Zarobljeni su u srebreničkim šumama a kasnije strijeljani, otac u Pilici a brat u Kozluku. U Srebrenici je Hasanović proveo cijeli rat, taj period opisuje kao vrijeme beznađa, neizvijesnosti i gladi.
Omer Hasanović, 1992. godine sa dva brata, majkom i ocem živio je u Bratuncu. Braća mu, blizanci, te godine su završavali prvi razred srednje škole, a on peti osnovne. Kada su Arkanove trupe ušle u Bratunac, njegova porodica je bila primorana napustiti kuću.
„Odmah tu noć smo morali otići do susjednog sela Voljevica gdje su većinom bili Bošnjaci. Tu smo se zadržali nekoliko dana, a nakon toga smo otišli u selo Brezovice gdje smo imali rodbinu. Tu smo bili duže vremena, sve dok nam nije bilo omogućeno da odemo u Srebrenicu gdje smo dalje nastavili živjet“ – sjeća se Omer.
U Srebrenici ostaju do jula 1995. godine. Period života u opkoljenom gradu, bio je sve samo ne život, ispričao je Hasanović za O Kanal uoči drugostepene presude Ratku Mladiću.
„Glad je na neki način dominirala. To je nešto što je dominiralo tokom svih tih godina. I prije demilitarizacije i nakon demilitarizacije i do jula 1995. godine to je bila bukvalno atmosfera logora. Mi smo živjeli u jednom logoru, nije se moglo nigdje izaći i nismo imali elementarne uslove za život, kaže Omer.
Hasanovići su tokom tih godina obrađivali zemlju u rodnom selu iznad Srebrenice, a zbog granatiranja iz Srbije radili su samo noću, a sve da bi obezbijedili hranu neophodnu za život. U julu 1995. godine kada je bilo jasno da će Srebrenica pasti odlaze u Potočare gdje je bila baza UN-a. Tu se ukrcao u jedan od autobusa koji je vozio prema Kladnju.
„Prije toga sam se rastao sa rahmetli ocem… i braćom. Pitao me je otac hoću li krenuti sa braćom i s njim, rekao sam, ma ništa nisam mogao reći. Oni su otišli šumom ja sam otišao u Potočare, prisjeća se tog kobnog dana sa suzama u očima Omer.
On je s majkom, djedom i nenom došao u Tuzlu, tačnije kasarnu Dubrave, nekoliko dana kasnije njegov brat Hasan koji je krenuo sa ocem i bratom blizancem preko šuma, prešao je na slobodnu teritoriju, otac i drugi brat nisu.
„Brat Husein je nakon zarobljavanja strijeljan i pronađen je u masovnoj grobnici Kozluk, a otac Aziz je pronađen u masovnoj grobnici Kamenica“ – govori Omer.
Za tragediju koju je preživjela Omerova porodica ali i hiljade drugih prvostepeno je osuđen na doživotnu robiju Ratko Mladić komandant vojske RS.
„Dokazana je i ta činjenica da je ratni zločinac Ratko Mladić bio na platnom spisku vojske Srbije“ – ističe Omer.
Hasanović na radnom mjestu
Omer je danas novinar Federalne televizije, njegov brat Hasan također je završio fakultet, zaposlen je u Memorijalnom centru u Potočarima. Nastavili su sa životima, ali tragediju nisu zaboravili, niti mogu, niti hoće.
(Balans/O Kanal)