Foto: Balans
Bosanski ban Tvrtko I Kotromanić krunisan je za kralja Bosne na Mitrovdan 26. oktobra 1377. Od tada je Bosna postala kraljevinom. Prvi put očuvana titula u spomenu novog kralja je u svečanoj povelji napisanoj 10. aprila 1378. u Žrnovnici na dubrovačkom području, a potvrđenoj 17. juna iste godine u Trstivnici i ona glasi – kralj Srbljem i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranam.
Dugo vremena se smatralo da se Tvrtko krunisao u manastiru Mileševa u Polimlju, te da ga je krunisao tamošnji mileševski mitropolit. Utvrđeno je da Mileševa u vrijeme Tvrtkovog krunisanja nije bila mitropolija. Također je utvrđeno da Tvrtka nije krunisao ni obližnji dabarski mitropolit, već da se radi o crkvi u Milima (današnji Arnautovići) na području Visokog. Izvorna postavka za tu argumentaciju izvodi se na osnovu djela Mavra Orbina “Kraljevstvo Slavena”. U potrazi za rješenjem ko je mogao kruniti bosanskog vladara, s obzirom na činjenicu da je Bosanska biskupija tada postojala u Đakovu u Ugarskoj, najnovija pretpostavka je da je kralja krunio Djed Crkve bosanske.
Tvrtko je bio potomak tri vladarske dinastije – bosanske, hrvatske i srpske. On je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, iz hrvatske kneževske dinastije Šubića. Tvrtkova baba po ocu je Jelisaveta Nemanjić, ćerka srpskog kralja Dragutina.
Tvrtko je dolaskom na vlast, nastavio stričevu politiku širenja države u tri pravca – na istok preko Drine, na jug na područje današnje Crne Gore, tada Zete i prema zapadu ka dalmatinskim gradovima koji su bili pod vlašću Ugara. Kontomanić je pobijedio u ratu sa moćnim ugarskim kraljem Lajošem Velikim i stekao dodatnu snagu.
Njegova burna vladavina koju su obiježili i sukobi sa plemstvom, trajala je oko četiri decenije.
Kad je pripojio doo Raške, Tvrtko se krunisao kralja Bosne, Srba, Dalmacije i Primorja.
Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Tvrtka I. učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne. To je razdoblje razvitka gradova, trgovine i rudarstva, a kuje se i prvi zlatni novac na bosanskim prostorima. Tu se javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih banova i kraljeva.
(Balans/Wikipedia)