Foto: Balans
Monika Krešić iz tuzlanskog naselja Par Selo ima 13 godina, a već je napravila ozbiljne korake u svijetu odbojke.
Odbojkom se počela baviti 2022. godine u Odbojkaškom klubu “Sloboda” Tuzla. No, priča nam, pro je trenirala ples, misleći da jhe to pravi izbor za nju. No, ispostavilo se da nije našla u plesu ono što je u lopti i mreži.
“Privukao me taj predivan timski duh, nema direktnog kontakta s protivnikom, ali zahtijeva ogromnu povezanost u ekipi, brze reakcije i vrhunsku energiju. Aktivno nastupam za svoj klub na svim prvenstvenim utakmicama i turnirima, gdje se borimo za svaki poen i zajedno prolazimo kroz sve čari natjecanja. Pored redovnih klupskih treninga i utakmica, redovito idem i na odbojkašku sekciju u školi”- objašnjava.
Odbojka nije samo udaranje lopte preko mreže, dodaje. Odbojka je taktika, čitanje protivničke igre, kretanje na terenu i međusobno povjerenje, te traži veliku fizičku spremu, eksplozivnost i skočnost, ali i mentalnu snagu. Svaka je lopta bitna i nema opuštanja ni sekunde.
“To je sport koji zahtijeva razmišljanje, u čemu sam jako dobra, jer ako nešto znam, to je razmišljati i maštati. Najviše vremena provodim vani s loptom u rukama kako bih postigla što bolje rezultate. Svoje slobodno vrijeme uvijek koristim za vježbanje servisa, smečeva, primanja lopte i dizanja”- priča Monika.
I rezultati su već vidljivi i na to je Monika jako ponosna. Svu svoju energiju ulaže u razvoj sebe kao sportistkinje jer je to jedini put za napredak.
“Treninge rijetko propuštam, a i kada ih propustim, trudim se sve nadoknaditi. Dajem sve od sebe i nikada ne govorim da nešto ne mogu , vjerujem u sebe i u to da mogu uspjeti, što se često i pokaže točnim. Za moj napredak veliku ulogu ima i moja trenerica, koja zaslužuje svaku pohvalu. Vjeruje u mene, stalno me bodri i bez nje ne bih dogurala ovako daleko. Uvijek je tu da mi pomogne i nauči me nečemu novom, čak i kada mi u tom trenutku ne ide najbolje”- naglašava ova mlada odbojkašica. Zanimljivo, iako je imala priliku zaigrati i za druge klubove, odbila je ponude i ostala vjerna “Slobodi”.
“Iako su me u međuvremenu tražili i drugi klubovi te me zvali da im se pridružim, nisam prihvatila te ponude. Moje srce kuca za “Slobodu”, to je moj jedini odabir i za mene jedan od najboljih klubova. Tu sam započela svoj put, zavoljela ovaj sport i, što je najvažnije, proširila krug prijatelja, stekla nova poznanstva i naučila mnogo toga od ljudi koji me okružuju”- naglašava.
Po njenom mišljenju, sport bi trebao imati veću ulogu u životima mladih jer se ne radi samo o zdravstvenoj komponenti.
“Apsolutno smatram da bi se mladi trebali više baviti sportom, jer nas, osim zdravlja, uči disciplini, radu u timu te tome kako nositi pobjede i poraze, a donosi i prijateljstva za cijeli život. Trudim se i stalno radim na sebi i svom sportu. Živim svoj san i nadam se da će se on jednog dana u potpunosti ostvarit”- zaključuje naša sagovornica, inače učenica 8. razreda Osnovne škole “Sveti Franjo” u Tuzli i to sa dobrim ocjenama i primjernim vladanjem.
(Nataša Tadić)