Foto: Balans
Među hiljadama učesnika Marša mira su i oni što redovno dolaze poput Mirsada Mehinagića iz Crne Gore.
Mirsad Mehinagić u Baru u Crnoj Gori živi od 1995. godine. Rođen je u Priboju u Srbiji. Mašinac je po profesiji, a prije rata vodio je jednu fabriku u Uvcu. Kako priča, tu je doživio dosta problema početkom rata .
“Prve žrtve su bile šest mojih radnika iz severinskog autobusa. Ove moje sijede nisu došle od lošeg života. Sve to što sam doživio i proživio na početku. Nikada nisam mislio da će se desiti takvo nešto. Bio sam vaspitan, onako kako se porodično treba vaspitati, da su moja sreća, osmjeh i tuga, vaši i obrnuto”- priča naš sagovornik.
Godinama učestvuje na Maršu mira i pješači 100 km od Nezuka do Potočara. kaže, daje svoj doprinos kako genocid ne bi bio nikada zaboravljen.
“Ja ću svakom pružiti ruku. Treba nam pomirenje, želim da se pomirimo. Ali kada vidimo te grobnice… U Kamenici je najviše grobnica otkriveno i najviše ljudi pobacano pod zemlju. Zbog tih ljudi, zbog njihovih ostataka, njihove djece, moje djece, ja snimam sve ovo”- priča Mehinagić.
Mirsad Mehinagić
On kaže da od svakog Marša mira sačuva majicu koju dobije od organizatora i da sa cipela u kojima pješači, ne skida blato.
“Ne skidam blato koje gazim. Ostavljam da to me sve podsjeća na ovo. Stoji u vitrini kod kuće tako”- kaže on. Mišljenja je da je krajnje vrijeme da negatori genocida prihvate da se desio genocid i osude ga.
“Politiku koju vode funkcioneri Republike Srpske, pa i neki naši, oni treba da zaborave sve polemike, pruže jedni drugima ruku i da se ujedinimo”- smatra ovaj učesnik Marša mira. Dodaje da nema Bosne nigdje ni ljudi u svijetu kao što su njeni stanovnici.
“Ljude koje srećemo na ovom putu, koji nam pruže onu kafu, onaj čaj, ja bih se sada rasplakao od sreće. Želim da ih vidim, želim da im pomognem. A oni samo žele da postoje tu u Bosni, da postoje na svojim korijenima, na svojoj kulturi, baštini. To je moja poruka. Svi zajedno da budemo. Bilo koje vjere i naroda da smo, da nam dođe jedno jedinstvo. Ne treba nama niko da nam soli pamet jer smo mi pametni i vrijedni. To pokazujemo u cijelom svijetu”- poručuje Mehinagić. On pješači sa još jednim svojim zemljakom, a ranije ih je bilo trojica. Nažalost, treći član ove male skupine iz Crne Gore, Mirza Kurgaš preminuo je i ove godine Marš mira je otišao bez njega.
(Nataša Tadić)