Foto: Narodno pozorište Tuzla
Tuzlanski glumac Milenko Ilitarević ove godine obilježava 35 godina glumačke karijere. Iza njega su brojne predstave, uloge i nagrade ali i neki novi projekti.
Milenko Iliktarević je rođen je 12.avgusta 1964. godine u Mrkonjić Gradu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Sarajevu .
U Tuzlu dolazi u aprilu 1988. godine gdje postaje stalni član dramskog ansambla Narodnog pozorišta Tuzla. U periodu od 1992. do 1995. živi u Tuzli i sa ansamblom Pozorišta priprema i izvodi predstave, a obnašao je i funkciju direktora Narodnog pozorišta Tuzla.
Kako priča, u Tuzlu je došao na par dana zbog uloge, a ostao čitav život.
“U Tuzlu sam došao početkom 1988. godine, tačnije u januaru. Trebalo je da dva dana snimim ulogu u filmu Nenada Dizdarevića “Stanica običnih vozova”. Pošto nije bilo snijega, zadržao sam se malo duže. Onda je Vlado Kerošević, tadašnji umjetnički direktor, tražio mladog glumca, pošto Narodno pozorište Tuzla tada nije imalo mladih školovanih glumaca, za ulogu Joce Škoke za predstavu “Hamlet u selu Mrduša Donja” u režiji Žage Mićunovića. Ja sam prihvatio da igram u toj predstavi “-prisjeća se Iliktarević.
Premijera predstave je bila krajem februara 1988. godine. Poslije toga, Kerošević je Iliktareviću ponudio da ostane u tuzlanskom pozorištu.
“Ponudili su mi stvarno dobre uslove. Ponudili su mi i pozorišni stan, blizu teatra. Ja sam prihvatio jer smo imali plan da u maju radimo diplomsku predstavu klase Nenada Dizdarevića u kojoj su bili Đuro, Tanja Šojić, Stjepan Marković, pokojni Saša Petrović, Nebojša Kundačina i Slađana Bukejlović. I tako je to počelo”- priča ovaj tuzlanski glumac. U novembru je došla nova predstava “Derviš i Smrt” u režiji Nebojše Bradića.
Iliktarević je ostao raditi u Tuzli i tokom rata. On je bio dio ekipe od desetak glumaca koja je održavala repertoar i izvodila predstave širom BiH. Zbor rata, Iliktarević nije uradio diplomsku predstavu, pa je diplomirao tek 1996.godine na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu te nastavio raditi u tuzlanskom pozorištu. Onda su došli problemi. U jednom trenutku je pozorište zapalo u krizu kadrova, a tadašnji direktor nije želio više obnašati tu funkciju ali Grad i Kanton nisu nalazili rješenje.
“Tada sam ja prihvatio da budem vršilac dužnosti direktora i to sam bio dvije godine pa sam 2005.godine, postao direktor pozorišta. Nekih šest godina sam se nosio sa silnim problemima koji su se dešavali u teatru. Pozorište se raspadalo, krov iznad sale gdje sjedi publika je bio toliko razvučen od slijeganja da je prijetilo urušavanje. Struja je bila iz 50-ih godina. Zamislite kada vam reflektori povuku silnu snagu, a ti stari kablovi počinju da se pale i gore. Onda smo se i time bavili i radili predstave. Uspjeli smo održati repertoar”- ponosno kaže Milenko za kojeg je 25 godina rada, prošlo kao tren. I dalje igra često glavne uloge, mada kaže da mu velike uloge, u ovim godinama, budu nekada teške.
“Glavne uloge su dosta zahtjevne. Ova zadnja predstava koju smo igrali je baš zahtjevna fizički, psihički i glasovno. Već se ušlo u neke godine. Ja volim uloge posebno u komedijama koje imaju pet, šest pojavljivanja, tu poberete aplauze i svi zapamte tu ulogu”- kaže kroz smijeh. Posebno zanimljiva je njegova uloga u kultnoj seriji “Lud, zbunjen, normalan” gdje je igrao inspektora koji se pojavljuje u nekoliko epizoda , a publika je to zapamtila pa ga prepoznaje na ulici.
“Ja sam se iznenadio da jedna tako mala uloga, postane efektna u očima gledalaca. I poslije 35 godina rada, drago mi je da su ljudi zadovoljni mojim radom, sreću me svaki dan, čestitaju mi na predstavama. Ne samo na mojim ulogama, već na predstavama koje smo igrali za njih. To je ono što na kraju ostaje. Ostaje naša publika koja nas voli, cijeni i dolazi ponovo da nas gleda”- mišljenja je Iliktarević. Iako voli komedije, ne bježi ni od drama. Teške scene koje mora dočarati dio su toga.
“To je dosta teško za čovjeka. Ja u zadnjoj predstavi” Macbett” imam tri rečenice da urlam i da se derem. To stvara mnogo napetosti i naš organizam to trpi. Međutim, pokušavamo da zadovoljimo rediteljske zahtjeve i zahtjeve kompletne situacije u kojoj se nalazimo. Trudimo se da što vjernije dočaramo emocije”- pojašnjava. Umor je neizostavan dio većih projekata i predstava gdje glumci moraju imati i fizičku i psihičku kondiciju, a najveći dio energije ostavljaju za premijeru.
S obzirom da je Iliktarević odigrao, a i dalje igra, različite uloge u različitim žanrovima predstava, potrebno je svakoj posebno prilagoditi. Kaže da se drži školskog načina, odnosno, da iz datih okolnosti, date situacije, od onog što tekst kaže o liku i što drugi kažu, da pravi likove iz predstava.
“Godinama je to sve lakše i lakše. Međutim, kada počnete raditi predstavu, kao da ste tek izašli sa akademije. Uvijek je taj početak dosta težak dok ne pronađete neko riješenje za lik koji igrate. Trudim se da svaki lik bude različit i da se odmaknem malo od sebe”- naglašava on. Sa bogatim glumačkim iskustvom, uvijek je tu da neki savjet udijeli mlađim kolegama sa kojima radi jer poznato je da Narodno pozorište Tuzla radi predstave na principu spoja mladosti i iskustva.
“Trudim se da pomognem mlađim kolegama. Neki dolaze po savjet. Jedno vrijeme sam radio na Akademiji drmaskih umjetnosti na predmetu “Govor”. Pokušao sam da te mlade glumce, kroz jedan proces, naučim onom što trebaju kasnije primjeniti na sceni. Ako neću pomoći, neću sigurno ni odmoći”- ističe ovaj glumac. Za svoj osebujan, bogat i raznovrstan glumački staž, dobio je nekoliko nagrada, a posebno ističe one osvojene sa anasmblom.
“Možda nam je najdraža nagrada Grand Prix iz Brčkog za predstavu “Posljednja ljubav Hasana Kaimije” u konkurenicji pozorišta iz regije. Bilo je još prelijepih nagrada. Recimo, na Purgatoriju u Tivtu, naša predstava “Hamlet iz Mrduše Donje” je dobila glavnu nagradu. Bilo je nekoliko nagrada u Jajcu. Za “Malograđansku svadbu” dobili smo nagradu za kompletni anasambl. Nagrade su nam podtsrek na radimo još bolje”- smatra Iliktarević.
Iliktarević veliki glumački jubilej planira ove godine obilježiti jednom kavlitetnom monodramom. Neodlučan je još koji će dramski tekst raditi ali siguran je da će premijera biti na jesen.
(Nataša Tadić)