Foto: Balans
Na današnjoj skupštini povjerilaca u Općinskom sudu Tuzla donesena je odluka da lukavčka Koksara krene u proces gašenja proizvodnje. Radnici će u procesu stečaja imati prioritet u naplati potraživanja.
Sudbina Koksare bila je izvjesna još prije mjesec dana kada se povukla Firma Pavgord. Poslije se nije pojavio niejdan zainteresovani kupac te odluka o gašenju, bila je neminovna.
“Nismo nikoga mogli natjerati da nastavi proizvodnju koksa i skupština je donijela jedinu logičnu odluku, krenite u proces zaustavljanja pogona da se ne bi ugrozila okolina. Mi u tom smjeru ne vidimno određenih problema, imamo dovoljne količine uglja i sve ostalo je instalirano”- rekao je Almir Bajrić, stečajni upravnik. Ono što slijedi je pribavljanje ponuda, bilo da se radi o prodaji pravnog lica, društva ili pojedinačno i shodno zainteresovanosti, odmah će se u martu objaviti poziv za prodaju, a u najboljem slučaju, unovčenje imovine već u aprilu. Skupština je usvojila prijedlog o načinu unovčenja imovine i isplate plata radnicima, a doprinose je riješila Porezna uprava.
Međutim, da bi radnici ugasili koksne baterije, žele naplatiti svoja dugovanja.
“Ovdje izražavam veliku zabrinutost zato što su radnici, posebno inžinjeri i rukovodioci, posebno su naglasili da, ukoliko oktobarska i novembarska plata ne isplati, a koja je otišla u stečajnu masu, neće pristupiti gašenju”- izjavio je
Ermin Halilović, predsjednik Sindikata Koksare Lukavac.
Nezvanična procijenjena vrijednost Koksare Lukavac iznosi oko 250 miliona KM, dok priznata dugovanja dosežu približno 550 miliona KM.
Radnici, posebno onu koji su pred penziju, poput Zihnije Duvnjakovića, žele naplatiti svoja potraživanja.
“Ako se ispoštuje kako su rekli, dobro bi bilo. Ima grešaka prilikom obračuna. I ja sam bio u obračunu sa malom cifrom, ali sada sam zadovoljan. Bila mi je cifra sa 40 godina staža, 13. 600, a sada je 35.000 KM”- ispričao je Duvnjaković i naglasio da mu je bitno da se sve to što prije završi jer je bolestan.
Da će zaista radnici biti finasijski zbrinuti, nada se i Nurdin Đuzić, jedan od 200 radnika otpuštenih još jesenas.
“Nadamo se da smo na prvom mjestu kako stečajni upravnik govori. I trebamo biti na prvom mjestu i trebaju izmiriti naše obaveze. Džaba im fabrika, oni su je i dotukli”- zaključio je Đuzić.
I dok je prije nekoliko mjeseci priča o gašenju industrijskog giganta koji je bio među najvećim izvoznicima BiH, bila daleka i neprihvatljiva, ona je postala realna jer nije se pojavio onaj ko bi izmirio dugove više od pola milijarde KM uz sve pravne i druge peripetije i probleme koje ima ova, nekada respektabilna lukavačka fabrika.
(Nataša Tadić)