Nakon devet godina, Organizacija “Red Charity” iz Austrije, glavni donator Centra “Koraci nade” u Tuzli, najavila je prestanak finasiranja Centra do kraja 2023. godine, a uz poruku da je obaveza države da preuzme odgovornost za finansijsku podršku radu ovoj ustanovi. Ova vijest uznemirila je sve u Centru, posebno roditelje djece korisnika, ali i same korisnike kojima je to druga kuća.
Centar za djecu sa višestrukim smetnjama “Koraci nade” finansira se kroz prijave na javne pozive institucija sa svih nivoa vlasti, preko međunarodnih organizacija kao i donacijama privrednih subjekata i pojedinaca. Međutim, to je postalo sve teže, a posebno se situacija iskomplikovala najavama povlačenja glavnog donatora.
“Teret koji smo godinama nosili sami je nešto što smo prihvatili kao moralnu i profesionalnu dužnost, ali odgovornost i briga za kvalitetu života ove djece je zajednička za sve nas koji smo privilegovani da budemo osobe bez invaliditeta. Odlazak važnog donatora za Centar znači gubitak 60 % finansijske podrške. To znači da će Centar, ukoliko se ne pronađe adekvatna i kontinuirana podrška, za 30. godišnjicu rada, zaključati svoja vrata za djecu i mlade sa višestrukim smetnjama i njihove roditelje”- pojasnila je Jasmina Krivošija, direktorica Centra. Stoga, nastavlja Krivošija, neophodno je da nadležne institucije u Tuzlanskom kantonu, pronađu način i sredstva koja će pokriti osnovne troškove Centra.
“I time obezbjediti poštivanje osnovnih prava djece sa invaliditetom, Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i svih drugih dokumenata koje je država BH potpisnica. S obzirom na činjenicu na česte izmjene u vladajućim strukturama kao i na sporost u donošenju odluka, očekujemo da rješenje našeg problema neće biti brzo i potpuno”- ističe direktorica.
Vijest da bi Centar mogao biti zatvoren, izazvala je veliku reakciju kod korisnika i njihovih roditelja.
“Molim sve dobre ljude da nam pomognu i da mi ne oduzmu Centar “Koraci Nade”, moju kuću. Gdje ću ja živjeti? Gdje ću se smijati i postizati nove korake i nizati zlatne medalje? Dovoljno je što nisam imala pravo na školovanje i ako nam oduzmete kuću, gdje ću ja i sta ću ja”- pita Marisa Mazalović, korisnica.
Roditelji poručuju da ne traže puno i ništa što je mimo zakona i međunarodnih konvencija.
“Nije dovoljno jednom godišnje, za novogodisnje praznike, podijeliti paketiće i završiti sa odgovornošću prema najranjivijoj populaciji društva. Mi smo tu svaki dan, vodimo bitke za koje mnogi ne znaju, mnogima od nas je Centar “Koraci Nade” jedino mjesto gdje mozemo doći, dobiti prijeko potrebnu stručnu pomoć, mjesto gdje smo u društvu sličnih sebi jer, ruku na srce, inkluzija na našim prostorima jos nije kako treba zaživjela- smatra Dina Janković, majka jednog od korisnika. Ona izražava nadu da će nadležne institucije imati sluha i empatije, ali i odgovornosti te ne dozvoliti da se Centar zatvori.
Istome se nada i Naida Ključić, majka djevojčice Iris koja već deset godina koristi usluge.
“Moje djetinjstvo je upravo u ovoj kući, ne na igralištu ili u dvorani, već baš ovdje. Mnogo sam sretna. To je jedino mjesto gdje se osjećam slobodno, sretno i zadovoljno, mjesto gdje mogu da budem to što zapravo jesam. U ovu kuću sam došla sa devet mjeseci kada mi prognoze nisu bile najbolje. Dani, mjeseci, godine su prolazile, a ja sam sve više voljela kročiti u ovu kuću, punu ljubavi,topline osmijeha. I mojoj mami su puno pomogli da shvati i da prihvati cijelo moje stanje koje se dešavalo i dešava. Kada smo ostajale same, uvijek je tu bila naša druga kuća otvorenih vrata”- napisale su zajedničku objavu Nadina i Iris na društvenim mrežama.
Koliko je ova ustanova bitna bila kroz sve ove godine, pojašnjava Mersiha Fazlić, nekadašnja korisnica.
“Ja i moja sestra smo najbolje osjetile svu pažnju, brigu, trud i rad koju ovi divni ljudi pružaju svojim članovima. Nama su pomogli bezbroj puta u doniranju ortopedskih pomagala u najmanju ruku. Njima je to možda mali posao, ali nama znači mnogo. A da ne pričam o raznim terapijama koje ova organizacija pruža svojim članovima, samo da bi se osobe sa invaliditetom i članovi njihovih porodica, koliko-toliko osjećali prihvaćeno u ovom našem društvu”- ispričala je Mersiha. Za Centar ima samo riječi hvale i Asmir Ćorsuljić, nekadašnji korisnik koji je tu usluge koristio 16 godina.
“Sramota je da se uopšte dovodi u pitanje postojanje Centra. Dobrim djelom oni su zaslužni što sam postao ovo što jesam danas, svoj čovjek.Toliko divnih sjećanja i uspomena da je to neopisivo”- ističe Ćorsuljić.
Podsjećamo, Centar “Koraci nade” je prvi Dnevni centar u BiH koji je 1994. godine počeo sa radom i danas predstavlja svijetli primjer multidisciplinarnog pristupa i rada sa djecom i mladima sa invaliditetom. Savremeni objekat sa svom potrebnom opremom i terapijskim bazenom, upošljava 17 stručnjaka.
U prosjeku, godišnje 180 djece i 340 članova njihovih porodica sa područja TK, dobije podršku kroz edukacijski, rehabilitacijski i socijalni aspekt. Otvoreno je i odljeljenje koje daje podršku za 40 djece u Gradačcu. Omogućena je socijalna inkluzija, smanjenje socijalne izolacije i diskriminacije djece i mladih sa invaliditetom u svim društvenim tokovima. Centar je i već 25 godina nastavno-naučna baza za studente Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Tuzla. Do sada je dobio 57 nagrada i priznanja. Na području Tuzlanskog kantona, ali i šire, ne postoji organizacija sa pribiližno istim kapacitetima i resursima koja pruža podršku za djecu sa najtežim obilcima invaliditeta
“Kako ne bi ugrožavali podršku našim korisnicima, umanjivali ili prekidali istu, apeliramo na zajednicu da nam pomogne da zajedničkim snagama, uz ličnu i društvenu odgovornost prema najranjivijoj grupi djece, djeci sa višestrukim smetnjama, obezbjedimo stabilnu i dugoročnu podršku i ne dozvolimo da vrata Centra “Koraci nade” ili njihove druge kuće, kako to djeca i roditelji znaju reći, zauvijek budu zatvorena”- poručuju iz “Koraka nade”.
(Nataša Tadić)