Priča o nestalim ili ukradenim bebama sa područja bivše Jugoslavije, sve je glasnija. U BiH je trenutno oko 50 porodica koje smatraju da im je dijete ukradeno, a da im je rečeno u bolnici da je beba umrla. Jedan od takvih primjera je Ivo Juko iz Kaknja, koji trenutno živi u Hrvatskoj, u gradu Rijeci.
Ivo je dobio sina 1981. godine. Supruga se porodila u sarajevskoj bolnici Jezero. Nakon što je supruga vidjela bebu, odnijeli su je u inkubator.
„Od 1981. godine kako mi se rodio sin u Sarajevu, mislim da sam odmah bio skeptičan u objašnjenje žene kako su joj rekli da joj je drugi dan umrlo diete, a više puta se roditelju ili jednom od blizanaca nešto ucrta u osjećaje, ako im je sumnjiv nestanak voljenog i rođenog djeteta, brata sestre ili nekoga ko nam nedostaje, pa kod mnogih kao da mu neko govori, živ je i ne može i da hoće roditelj ili brat i sestra da zaboravi. Još od 2000. godine kada sam slušao jednu emisiju na Radiju Slobodna Evropa iz Praga, razgovor jedne majke iz Srbije kojoj je neko javio na telefon da ode na jednu adresu da se uvjeri da joj je sin živ, što se ispostavilo tačnim, od tada sam ja počeo sumnjati, a sada vjerujem u to da mi je sin živ. I vi ste svjedoci da svakodnevno isplivavaju dokazi o tome da su djeca ustvari ukradena, a ne da su umrla“ – kaže Ivo za portal Balans.
U Bosni i Hercegovini nema udruženja koje okuplja porodice nestalih i ukradenih beba, ali su ljudi iz BiH vezani za Srbiju i tamošnja udruženja od kojih imaju veliku podršku.
„Udruženja iz Srbije daju podršku svima nama, cijelom svijetu, rekao bih. Podržavaju nas u tome kako tražiti izgubljene i doći do istine ma kakva ona bila. Ja imam saradnju i kontakt sa velikim brojem roditelja iz Srbije, pa i sa Anom Pejić koja je neprocjenjivo vrijedna u ovim potražnjama i programu, kao što se u nekim uvjetima izgubljeni orijentišu po suncu, velika većina se orjentiše i prepoznaje događaje po Ani Pejić. Ona ima kontakte i dojave od svih, pa i onih iz državnih službi, što je svima nama od koristi“ – dodaje Ivo Juko.
On se osvrće na događaje iz Turke gdje djeca prežive pod ruševinama, a kod nas u mordernim bolnicama djecu proglašavaju mrtvim.
„Sve više i više je dokaza o lopovskoj organizaciji i da nije laži bilo, roditeljima bi, ako već umre dijete, dali da ga vide, ako je mrtvo da ga daju roditeljima da ga pokopa. Sve što se radilo sa naše djece je sumnjivo i uvjeren sam da je laž“ – kaže on.
U narednom periodu će iz Rijeke, gdje danas živi, doći u BiH da obiđe roditelje koji su u istoj ili sličnoj situaciji kao i on, te da se udruže i zajedno rade za dobrobit svih. Juko kaže, da će nastaviti tražiti sina koji je rođen 1981. godine. Odustajanje mu nije opcija.
„Ako bi živio hiljadu godina, nikada ne bih prestao tražiti nestalog ni jednog, bilo čijeg djeteta, jer ako ovdje zataji čovjek onda je već ukopan i nestao, ugasio se.“ – zaključuje Ivo Juko.
(Balans)