Foto: Balans
Lokalni izbori su na pragu, a Tuzlaci imaju mogućnost birati gradonačelnika između četiri kandidata. Zoran Blagojević iz SDA, Zijad Lugavić iz SDP-a, Derviš Čičko, kandidat SBiH i Tihomir Mihajlović iz SNSD-a predstavili su biračima svoje programe rada i prioritete, svako na svoj način. U intervjuu za portal Balans, Zoran Blagojević je odgovorio na mnoga pitanja, šta ga motivisalo za kandidaturu, šta očekuje od izbora, šta su mu planovi ukoliko pobijedi, je li Tuzla još uvijek “crvena”?
Nije vam politika strana. Uključeni ste u političke tokove godinama. Poznavajući prilike kod nas, zašto ste se odlučili prihvatiti kandiudaturu SDA za gradonačelnika Tuzle? Je li to želja da se nešto promijeni, da se otvore neke nove mogućnosti, neki novi vidici? Zašto?
Zoran Blagojević: Sa finansijske strane gledano, meni je dolazak na poziciju gradonačelnika, ne mogu reći korak unazad, nego tri koraka unazad. Ja sam sebi ostvario jako kvalitetan posao u Sarajevu, nešto malo imam na Bliskom Istoku i to je za ove bh. uslove, predobro plaćeno. Dolaskom na poziciju gradonačelnika ću smanjiti svoje finansije, pa sigurno i podijeliti sa tri. Znači, da odmah to rasčistimo. Ja sam se nahodao po svijetu. Radio sam u 33 zemlje. Od Rusije, Ukrajine i sve ove što se završavaju sa -stan, u njima sam radio, onda Bugarska, Rumunija, Crna Gora, Albanija, Kosovo, Bliski Istok, Irak, Iran, Jordan, Sirija, sve države Magreba, Kongo, Centralna Afrička Republika, Namibija, Južna Afrička Republika, Uganda, da ne brojim više. Znači, obišao sam svijet. Centrala za koju sam dugo radio je bila u Washingtonu, tako da sam u Washingtonu bio godišnje najmanje tri puta, a nekada i više. Znači, obišao sam i taj zapadni svijet, istočni svijet, Bliski Istok i jug i sve to.
Ali nekako sam najsretniji kada se vratim u Bosnu. Koliko god to možda zvučalo populistički, jesam. Vi kada kažete da je ovo najljepša zemlja na svijetu, to ne zvuči iskreno, ako niste obišli sve, ako niste obišli čitav svijet. A ja sam ga podobro obišao, podobar komad planete i stvarno mogu reći da mi smo od Boga nagrađeni sa ovakvom zemljom.
Kako je ona uređena, to je sad pitanje svih pitanja. Znamo mi je da nije dobro. Zašto Tuzla i zašto sam se vratio? Zato što volim ovaj grad.
Ovdje su mi svi rođeni. Ja, svi moji. Osjećam neki dug. Iako živim u Sarajevu, ja dolazim svaki, ako ne svaki vikend, onda svaki drugi vikend. I možda sam realniji u svom pogledu od ljudi koji svaki dan žive ovdje.
Zašto? Zato što ljudi koji žive u gradu, propadanje grada, ne primijete toliko jasno kao ja iz razloga što se sužive s tim i postane dio tog propadanja. Ja mislim da ću biti dobar gradonačelnik, mislim da ću napraviti sve stvari koje sam isplanirao i o kojima govorim mjesecima. Da li će to biti teško? Da, hoće.
Svi mi jako rado pričamo o promjenama i o reformama, ali sve do onog momenta dokle se te promjene i reforme ne tiču nas i naših novčanika. Nažalost, po neke ljude u ovom gradu, ove promjene će se ticati njih i njihovih novčanika. To je otprilike moj razlog što hoću da se vratim. Volim ovaj grad, moj je, osjećam se ovdje lijepo. Mislim da ima sve preduslove da bude puno bolji nego što je sada jer ako odete u bilo koji grad i u centru vidite zatvorenih 20-30 objekata, vi bi se zapitali šta se ovdje dešava. A okrenite ovdje se oko sebe, vidite koliko objekata ima zatvorenih. Nebitan je razlog. Bitan je fakt da su ovi objekti zatvoreni i da su oni u centru grada. A to je ona razglednica ovog grada, jer ovdje ljudi koji prvi put dolaze u Tuzlu, dođu ovdje pa vide i onda se zapitaju šta se dešava.
I ja sam došao da to riješim, da popravim stanje što se tiče sporta, zdravstva, mobilnosti, pitanje komunikacija, popravljanju ovih pravaca koji se trebaju još produžiti i to je to. I odmah da vam kažem, ja ne mislim biti 20 godina gradonačelnik. Mislim imati ovaj jedan mandat, nisam siguran da li drugi. To će ovisiti od tome da li ću ovo što sam planirao završiti u četiri godine, ali treći neću. Inače sam zagovornik da se napravi izmjena u izbornom zakonu i da gradonačenik može biti maksimalno dva mandata. Ja ne mogu shvatiti ljude koji su po 20 godina gradonačelnici gradova i opština. Izgubi se energija, polet, ideje.
Kada je u pitanju Tuzla, šta je Tuzla izgubila kroz sve ove godine? Uvijek su je sa strane smatrali “crvenom”, multietičnom. Šta je Tuzla izgubila, šta je zadržala?
Zoran Blagojević: Ta teza o “crvenoj” Tuzli, je bila tačna 1996., 1998, 2000. , 2004. godine. Ako gledamo brojeve, na primjer, 1996. godine na prvim loklanim izborima je tadašnja UBSD, koji su nasljednici reformista, a ja sam bio član, zajedno sa tadašnjim predsjednikom Bešlagićem, imala preko 60%, dok je, na primjer tada SDP imao 7,1%, SDA imala 7% . Tada se to moglo naizvati “crvenim gradom”.
Ali ta crvena boja je poprilično izblijedila. Sama ideja sociodemokracije zadnjih godina, ja mislim da ona više ne postoji u prostorijama tamo gdje je vlasnik SDP, mislim da je deložirana ta ideja iz kancelarija SDP-a. Tu je zapravo problem koji, nažalost, ti ljudi koji vode SDP, ne vide. Mislim da ta terminologija crvena, narandžasta, plava, više ne stoji ovdje u Tuzli. Nema ovdje ni jedne jasne boje, nema ni zelene, nema ni narandžaste, a crvene, pogotovo. Ona se baš razlila.
Grad Tuzla ove godine ima rekordan budžet, najveći do sada. Da li na pravi način se raspoređuje budžet koji imamo? Da li biste Vi nešto drugačije radili?
Zoran Blagojević: Ovaj rekordni budžet je mala zamka. Znate, vi dignete kredit 10,5 miliona da bi u izbornoj godini krpile rupe po gradu i samim tih 10 miliona ulazi u budžet. I to nazivate rekordnim. Ne bih se ja baš tim pohvalio.
Nisam ja protiv zaduživanja. Zaduživanje je dobro jer vas tjera na nova ulaganja, kreiranje boleg života građana. Ali nisam za to da se to koristi ovako u izborne kampanje.
Ja sutra kad budem gradonačelnik, u zadnjoj mojoj godini, neće se nijedna cesta popraviti. I ja neću u čitavom mandatu, presjeći ni jednu vrpcu.
Ja sam radio za ozbiljne populiste na svjetskom nivou. Pravio sam media planove, media strategije, pisao im govore i sve to. Ali ja u svom habitusu nisam populista.
Ja sam u ovu kampanju ušao potpuno čisto i potpuno otvoreno i nemam populizma ni sekunde. E sad, kad me pita neko, pa što, ako to znaš, što nisi iskoristio, dođi na vlast. Ne, ne. Pokušavam napraviti javni novi trend da se pokaže da možeš voditi izbornu kampanju bez populizma.
Osim Vašeg predstavljanja na velikom skupu SDA-a prilikom otvaranja kampanje, niste imali nekih drugih nastupa ni aktivnosti. Zašto?
Zoran Blagojević: Mi radimo. Znači, ja sam godinama radio za različite stranke u svijetu izborne kampanje. Imate više metoda izborne kampanje. Najteža izborna kampanja, iziskuje najviše ljudi, najviše vremena, najviše discipline, sihronizacije i to je kmapanja “siguran glas”. To je kada vi direktno razgovarate sa građanima, napravite bazu podataka i znate kome ne ići. Ovo su članovi ove stranke, ovo su članovi one stranke, unutar izbornog procesa ne prilazi im džaba, gubiš vrijeme.
A onda imate one koji su vaši, s njima razgovarate i imate ove koji su neodlučni. Mi smo zadnja četiri mjeseca, kada kažem mi, mislim na moj tim, mi smo razgovarali sa oko 40.000 građana i jedan broj njih je rekao “Da, glasat ću za Vas”. Mi sada čitavu kampanju nastavljamo komunicirati sa svima. Evo vam naš program, evo vam naš plan, evo vam ovo što vam treba da što bolje shvatite našu kampanju i ono što ćemo mi uraditi. To je naša kampanja.
Ja sam bio potpuno protiv outdoor kampanje. Malo sam popustio jer su ovdje prepali da ja ako ne budem imao plakata, neće znati ljudi da učestujem u izborima. Ja sam bio protiv bilborda. Ja se ne osjećam dobro kad vidim svoju glavu na nekoj zgradi. Vjerovatno ima ljudi koji to vole, ja to ne volim.
Dobio sam klip, negdje na nekom od tih mojih bilborda mi je neko nacrtao brkove, bradu i one zečije uši. I neka djevojčica je uzela maramicu i briše to. I to mi je najljepše od te bilboard kampanje.
Da li takva kampanja može pomoći SDA da ostvari dobre rezultate i za Gradsko vijeće? Očekujete li to?
Zoran Blagojević: Mi očekujemo da ćemo dobiti 10, 11 vijećnika. Par dana prije izbora, to možemo tvrditi sa 99 odstotnom sigurnošću. Samo je pitanje koliko ćemo uspjeti ljude izvesti na izbore, ali napravili smo dobar operativni plan kako to učiniti.
Bivši ste borac, više puta ranjavan, dobitnik priznanja “Zlatni ljiljan”, borili ste za ovaj grad i ovu državu. S obzirom da mnogi borci u BiH žive na rubu egzistencije, hoćete li se za njih zalagati?
Zoran Blagojević: Hajde da budemo potpuno iskreni. Mi živimo 30 godina nakon rata. Onaj ko se snašao, snašao se. Jedan veliki broj tih ljudi se nije snašao. I kako stvari stoje, teško je više tim ljudima i pomoći. Ja dok sam bio ministar za boračka pitanja, hvala Bogu, kratko, pokušao sam i pomagao dosta ljudi. Nažalost, država i same političke stranke i same vlade prethodne su profulale da tim ljudima zaista pomogu. Jer tim ljudima se jedino moglo pomoći iza rata u godinama od 1996. do 2000.godine. Da ste im našli posao gdje bi oni radili, osjećali se sigurni i osjećali se korisni u društvu. Sada, 30 godina nakon rata pričati o pomoći boračkoj populaciji, malo je to i morbidno, ali radit ću na tome na individualnim rješavanjima pojedinih problema jer tu ima jako veliki broj ljudi koji se nisu snašli, ali to je, nažalost, domen socijale.
Ostalo je još nekoliko dana do izbora. Šta biste poručili biračima generalno, ne samo vašim potencijalnim? Koliko je bitno da izađu na izbore i glasaju?
Zoran Blagojević: Ako pričamo o promjenama i da li trebaju doći promjene, ja bih volio da je ovo neko prije mene uradio. Onda mi nikada ne bi palo na pamet da budem gradonačelnik. Da je situacija u gradu dobra, da je sve ovo poredano kvalitetno, ja se ne bih kandidovao niti bi me ko na to mogao nagvoriti.
Ja nisam od tih ljudi koji će kritikovati prethodnike. Imaju oni stvari koje su uradili jako dobro i kvalitetno. Možda bi građani voljeli da ja kažem da je ovaj ili onaj radio loše. Ne, ne pada mi na pamet. Znači, ja mislim da neki prioriteti ovdje nisu poredani kako treba i mislim da ne trebamo izmišljati toplu vodu.
Grad Tuzla je bio industrijski centar bivše države. Prije kada ste hodali van po bivšoj državi, kada vas neko pitao odakle ste, vi kažete, a oni odmah počnu pričati o HAK-u, Diti, Solani, itd. Broje jer znaju napamet, naučili koliko mi imamo fabrika. Mi smo imali te ozbiljne velike komplekse, rat je učinio svoje, privatizacija je još više uništila ono što rat nije. Sada mi moramo vratiti industriju i napraviti industrijsku zonu koja će biti jača od industrijske zone u Živinicama. Mislim da je ona industrijska zona u Živinicama sada najbolja koju BiH ima. Meni je cilj napraviti kvalitetnju. Da li je to lako? Nije. Da li znam kako uraditi? Znam. Da li imam komunikaciju sa ljudima koji bi došli da ovdje naprave svoje fabrike? Imam. To mislim raditi naredne četiri godine. Neka to bude 12 fabrika koje bi, u prosjeku, imale 100 radnika. To je 1200 dobro plaćenih radnika. To nisu poslovi koji su plaćeni ispod 1400 1500 maraka. Ipak, sa 1500 maraka vi možete ovdje pristojno živjeti.
Pozivam građane da izađu na glasanje u što većem broju. Nekako mi ne bila slatka pobjeda, ne bih bio sretan da pobijedim sa 12- 13.000 glasova, ako ovaj grad ima malo više od 100.000 glasača. Ja bih bio sretan da izađe što više građana na izbore i da gradonačelnik dobije ozbiljnu većinu. To je ono što želim.
(Nataša Tadić)