Foto: Blicko
Odmah na početku, suština pisanja ovog teksta nije pametovanje niti filozofiranje, već iznošenje činjenica i podcrtavanje trenutnog stanja u FK Sloboda, koje je ovaj klub sa stogodišnjom tradicijom, dovelo do ivice ponora. Istina je da je Sloboda ispala u niži rang takmičenja, također je istina da je svim onim koji srcem navijaju za crveno – crne boje i gaje tradicijski odnos to jako teško palo. A isto tako je istina da u proteklom periodu, ti isti navijači i simpatizeri nisu imali tu moć promijeniti stanje koje je Slobodu dovelo na mjesto gdje definitivno ne pripada.
Upravljanje FK Slobodom kao dio biznisa
Krenimo redom, znamo da je sve jednim dijelom biznis, ali ne može klub poput FK Sloboda biti poligon za zadovoljavanje nekih ličnih interesa. Ne mogu, gospodo, fudbalskim klubom sa stogodišnjom tradicijom upravljati pojedini biznismeni i zadovoljavati svoje interese (iako sam privatno u dobrim prijateljskim odnosima sa pojedinim od njih). Ne može gospodo, fudbalskim klubom upravljati i na njegovom čelu biti osoba koja nema veze sa fudbalom, samo zato što je sin fudbalske legende, a koja u rijetkim medijskim istupima smušeno i dekoncentrisano godinama ponavlja istu priču o vraćanju dugova, ”zelenoj grani” na koju Sloboda dospjela do sada nije, pojačanjima koja niko do sada vidio nije. Ne mogu, jednostavno ne mogu, fudbalskim klubom sa stogodišnjom tradicijom upravljati osobe koje nosiocima igre prije gostujućih utakmica obezbijede siromašan obrok i salatu uz isti, koju iz istog tanjira dijele tri ili četiri fudbalera. Ne može na čelu Upravnog odbora biti osoba, koja ako ćemo gledati posljednju sezonu, gleda propadanje i ništa ne poduzima.
Gospodo, ne može!
I šta još ne može, pa ne mogu gospodo, uz dužno poštovanje svih drugih, fudbaleri Slobode o vlastitom trošku, dok dođu do njega, trenirati na stadionu udaljenom dvadesetak kilometara od Tuzle, na svježe pokošenom terenu i u seoskom ambijentu, dok taj isti stadion, dijele bukvalno sa kravama koje su došle da zadovolje svoje potrebe za svježim obrokom. Ne mogu ni članovi Upravnog odbora, konkretno jedan od njih, koliko je poznato potpisniku ovih redova, vječno ”gasiti požar”, kojem je povremeno privatnom linijom, iako to možda nije smio, dolazio jedan od kapitena da pita za plate koje su zaradili svi fudbaleri, uključujući i njega samog, a plate kasne po nekoliko mjeseci. Mora se živjeti, reklo bi se, svi imaju porodice, pojedini tim istim platama prehranjuju više porodica, a plate kasne, računi čekaju do određenog roka, a gazde stanova u kojima žive fudbaleri svakog 1. u mjesecu čekaju kiriju. A uz sve to, treba jesti, logično, treba biti spreman i skupiti energiju za trening. Ne može, ni taj jedan član Upravnog odbora vlastitim novčanim sredstvima, više od nekoliko puta, izdvajati za plaću i premiju pojedinih fudbalera, koji kada sve sagledamo suštinski i ne mogu pokazati na terenu koliko znaju i umiju, jer pojedinci su ”pali” psihički iz gore navedenih razloga.
Navijači Slobode se ne mogu prevariti
Ne mogu ni pojedini fudbaleri, privatno plaćati psihologa, koji je u ovom sportu prijeko potreban. Ne mogu se vječno, gospodo, ”gušiti” djeca iz Slobodine škole fudbala, niti taletirani pojedinci iz klubova sa područja Tuzlanskog kantona, a koji su došli na probu da bi se zadovoljili pojedini lični interesi pojedinih menadžera. A isto tako, ne može se u Slobodu dolaziti kao na izlet, da bi se uzeo novac, što se radilo, jer su ovaj i onaj bili u talu sa ovim ili onim. Ne može se i ne smije prijetiti pojedinim trenerima ”da će ih pojesti mrak”, a koji su u proteklom periodu vodili Slobodu, ako određeni fudbaler ne bude igrao i bio među prvih jedanaest, iako tom istom fudbaleru prema subjektivnom utisku, nekada i nije bilo stalo da se dokaže i pokaže. Navijača i istinskog ljubitelja Slobode, ne možete prevariti, ne zaboravite to. Ne može ni aktuelni predsjednik Upravnog odbora tek tako davati i potpisivati otkaze, stručnom štabu, članovima kolektiva i ostalom osoblju, najavljivati remont, a svoj mandat ponuditi Skupštini kluba na razmatranje. A onda biti toliko kontradiktoran u svojim izjavama za pojedine portale i reći da su svi naredni dan na poslu i da rade punom parom. Pa ko, predsjedniče, ako ste potpisali otkaze?
Elmir Šećerbegović
Fudbaleri, sportisti, klubovi i i nargile
I šta još ne može, ne mogu se podcjenjivati protivnici, pojedini nosioci igre i članovi prvog tima sa višegodišnjim iskustvom, koji Slobodi mogu dati još puno. Ta sinergija između fudbalera i trenera mora postojati. Ne mogu se i ne smiju podcjenjivati pojedini fudbaleri, ako imaju loš dan, pa ima ga svako od nas. Ali ti isti fudbaleri (pojedinci ne svi), iz sadašnjeg i prošlog sastava Slobode, ne mogu i ne smiju dozvoliti izlaske do kasno u noć u pojedine tuzlanske klubove, pa ni konzumiranje nargile u centru grada, pred polazak na jako bitnu utakmicu u Posušje. Ne mogu i ne smiju sebi dozvoljavati neke stvari, jer oni bi trebali biti oličenje dobrih sportista, fudbalera, pogotovo mlađim generacijama. Ako ništa, trebali bi biti primjer i voditi zdrav život. Ne mogu se dijeliti ni navijači da bi se zadovoljili neki drugi interesi, trebaju biti jedinstveni i kompaktni, kao što su bili na nekoliko posljednjih utakmica u protekloj sezoni.
”Prljavi veš”
I nije ovo iznošenje nikakvog ”prljavog veša” iz kluba, ovo je nažalost Slobodina realnost u posljednjih nekoliko godina. I kada se pojedine stvari nakupe, jednostavno dolazi do pucanja balona. Uprava je tu, a kao i da nije, fudbaleri su tu, a kao i da nisu, pojedini igraju samo zato što moraju i mole Boga da odigraju još ovu ili onu utakmicu i da se završi sezona. Nekada, kod pojedinaca koji su igrali i živjeli za fudbal, taj isti fudbal postane neka vrsta mučenja i moranja. A to ne valja. Ni životu ni u poslu. I onda se poslije svega, nakon posljednje utakmice, određenim medijima pruža pogodno tlo za popularne klikove, uzimanje izjava od sudionika kompletnog procesa i njihove neprenošenje onako kako zaista jeste. Tada nastaju tzv. spinovi koji nikome dobro donijeli nisu. Izvlače se naslovi iz konteksta izjava, naginje se jednoj ili drugoj strani, proizvodi jaz među navijačima, ljubiteljima Slobode i konzumentima vijesti. Kažu stariji ljudi, da sve treba pustiti da prenoći, barem jednu noć, dvije, pa se onda odrediti, primiti ili ne informaciju, imati stav.
Odlasci fudbalera
U međuvremenu novinarske stupce pune tekstovi o odlascima fudbalera Slobode, koji će svoju sreću i napredak potražiti negdje drugo. Jer kako će (nećemo nikoga imenovati) pojedini igrati Prvu ligu Federacije. Ne bi bilo možda fer i korektno. Otvara se i pitanje odgovornosti s te strane, jer ne bi bio prvi slučaj, da talantovani mlađi fudbaler, zbog toga što nije imao priliku u Slobodi u kojoj je načinio prve fudbalske korake, ode negdje drugo i toj istoj Slobodi, kada se vrati, na premijerligaške terene ( a to će biti ubrzo po nekim naznakama) da gol.
Povrede i “sklanjanje” pojedinaca
I u suštini gospodo, šta još ne može. Pa ne mogu igrači od svojih primanja plaćati zdravstvene usluge, ljekare, preglede i ostale medicinske usluge. Valjda to mora i treba biti organizovano unutar kluba. Ne mogu se igrači nakon povreda prepustiti sami sebi, da privatnim vezama i linijama “ganjaju” RTG snimanja, CT, magnetnu rezonancu i slične ljekarske usluge. Ne mogu u Upravnom odboru ne mariti za to, pa reći igračima koji su povrijeđeni da donesu račun iz privatne zdravstvene ustanove za operativne zahvate, pa će mu refundirari troškove, pa to iz kluba nikako ne urade. Nedopustivo je da igrači sa povredama, sami na svoju ruku i o svom trošku posjećuju Tadu u Čaklovićima, kako bi im “namjestio zglob ili kičmu”, ljekara u privatnoj praksi u Živinicama ili Banja Luci kako bi “dobili i injekciju, ili tzv. plazmu, koktel” u povrijeđeno koljeno. I šta je još u potpunosti neshvatljivo i nedopustivo?! Pa nedopustivo je to, da nisu bili izgrađeni odnosi i relacije između pojedinih igrača i šefova stručnog štaba, pa su pojedinci morali kriti da imaju zdravstvene probleme, budući da će ih šef ukoliko to javno obznane “skloniti”. Igrali su, i pod temperaturom i jakim bolovima, sve za dobrobit Slobode, jer su to željeli, jer vole Slobodu, jer su bili potrebni. A ne treba zaboraviti da su i to ljudi od krvi i mesa koji osim što vole, i žive od fudbala.
Famozna fuzija i navijači za tastaturom
A sada krenimo od definicije. Mnogo se u protekla dva dana pisalo o jednom čovjeku, istinskom ljubitelju fudbala Azmiru Husiću, koji je dobro poznato ime u sportskim krugovima i famoznoj fuziji. No, ono što je žalosno, što mnogobrojni komentatori koji su hrabri samo iz topline svoga doma, za tastaturom a koji su možda bili sasvim slučajno na stadionu ove godine, u Tuzli ili pak utakmici u Banovićima, a nijednom na gostujućoj utakmici su dali sebi za pravo da iznose mišljenja i zaključke koji nemaju veze sa istinom. Prema definiciji fuzija je nuklearni proces u kome se dva laka jezgra kombinuju da bi se stvorilo jedno, teže jezgro. Pa je tako u kontekst dovedena Sloboda, koja bi ukoliko se ostvari famozna fuzija sa FK Tuzla City sljedeće godine igrala Premijer ligu, što je izazvalo negodovanje kod javnosti, navijača i ljubitelja Slobode. A navodno je sve bila ideja, Azmira Husića. Prvo taj oblik fuzije je nepopularan i neizvodiv, neprimjenjiv kada su u pitanju ova dva kluba i tome nije bilo ni govora u tom smislu. Tako je preko noći Azmir Husić sa svojom idejom od najvaternijih navijača FK Sloboda, popularnih Fukara dobio podršku i zeleno svjetlo za ideju koju im je predočio.
Azmir Husić
Fukare i Azmir Husić
Prenosimo dio saopštenja navijačke skupine ”Fukare 1987.”, a nakon sastanka sa Azmirom Husićem. ”Gospodin Husić je spreman, kao privatnik i pojedinac, a ne kao predstavnik FK Tuzla City, ponovno ući u UO FK Sloboda Tuzla, te kao njen predsjednik ekspresno vratiti klub tamo gdje i pripada. Gospodin Husić je predstavnicima naše skupine objasnio i način rada trenutne Uprave, te ukazao na greške koje su oni pravili. Raznorazni spinovi trenutnog rukovodstva UO FK Sloboda Tuzla doveli su do negativne atmosfere u i oko stadiona Tušanj koja nas je u konačnici i odvela u drugu ligu. Mišljenja smo da je trenutno rukovodstvo dobilo najviše vremena da pokaže šta “zna” i “umije”, te da su svi dosadašnji sastanci i obećanja bili pusti. Zahtjevamo od trenutnog Upravnog odbora FK Sloboda Tuzla kolektivne ostavke na čelu sa predsjednikom gospodinom Šećerbegovićem. Trenutna struktura kluba je izgubila svu podršku nas kao grupe, te želimo naglasiti da njihove spinove ne želimo više slušati i tolerisati. Ovim saopštenjem navijačka skupina Fukare Tuzla izražava punu podršku gospodinu Azmiru Husiću, te ovim putem pozivamo Gradsko vijeće, Gradsku upravu, kao i gospodina gradonačelnika Lugavića da u što skorijem periodu sazovu sjednicu Gradskog vijeća i da na dnevnom redu uvrste tačku “UO FK Sloboda Tuzla”, kaže se u saopštenju.
Podrška javnosti i evropska Sloboda
Šta donosi ova ideja i inicijativa i hoće li dobiti podršku koju treba, a trebala bi, zaključak istinski ljubitelji sporta i Slobode mogu donijeti sami. Ovaj grad, ovi ljudi koji Slobodu bodre svim srcem zaslužuju mnogo više. Svaki istinski navijač, svaki građanin bi volio da opet gleda evropsku Slobodu, na našem Tušnju na kojem su igrale legende fudbala i Slobode. To Tuzla zaslužuje, Tuzla živi za fudbal i nadamo se da će Tušanj uvijek “goriti” od ljudi koji vole Slobodu. Hoćemo i želimo evropsku Slobodu, Slobodu koja će se boriti za evropska takmičenja, Slobodu kojoj će pozavidjeti mnogi drugi!
Hoćemo da opet u kasne sate dočekujemo naše momke, koji će ostavljati svoje srce na terenu za grb, da zajedno proslavljamo trenutke sreće i vratimo stari sjaj i slavlje na prepunim ulicama našeg grada.
Svi smo mi Sloboda!
Hrabro, jako i u nove pobjede!
Poruka budućoj Upravi FK Sloboda
Ne dajmo naše mlade talente koji su ponikli u ovome gradu da, kao gotov proizvod odlaze od nas! Zaslužujemo igrače koji neće nigdje i nikada igrati kao za SVOJU SLOBODU, jer rodna gruda teško se napušta, a pogotovo kada si spreman sve da joj daš.
- Namjera autora članka nije bila minimizirati i osporiti bilo čiji rad nego ukazati na propuste, a u cilju budućeg rada FK Sloboda.
(Istinski navijač Slobode)