Foto:
Tačno prije 834 godine napisanja je Povelja Kulina bana koja je najstariji diplomatski dokument srednjovjekovne Bosne. Nažalost, ona se još uvijek na nalaze u posjedu džrave Bosne i Hercegovine.
Povelja bosanskog bana Kulina napisana je 29. augusta 1189. na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ona je najstariji do sada pronađeni dokument na domaćem jeziku kod svih Južnih Slavena i jedan od najvažnijih dokumenata u historiji bosanskog srednjovjekovlja. Povelja je i najstariji sačuvani diplomatski dokument srednjovjekovne Bosne, a kojim je bosanski ban Kulin obećava knezu Krvašu i svim Dubrovčanima punu slobodu kretanja i trgovine širom svoje zemlje.
U povelji piše:
U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka tamo su i danas, a treći, ukraden u 19. stoljeću, u posjedu je Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. Bosna i Hercegovina uputila je zahtjev za njeno vraćanje, ali ga je Rusija odbila jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj historiji.
Povelja Kulina bana jedan je od najvažnijih pisanih spomenika u historiji Bosne i Hercegovine i vrijedan spomenik iz historije slavenske pismenosti uopće. Njena vrijednost istaknuta je u višestranim mogućnostima koje pruža za izučavanje prošlosti, naročito srednjovjekovne bosanske države i društva krajem 12. stoljeća
(Balans/ Wikipedia)