Foto: Danijel Marković
Svetim misnim slavljem danas je obilježena 400 godina pisanog traga Župe Dragunja kod Tuzle. Misu je predvodio kardinal Tomo Vukšić.
Župa Dragunja je osnovana 1985.godine izdvajanjem iz župe Breške. Za nadbiskupovanja Marka Jozinovića izgrađena je župna crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića 1985. godine. Zaštitnik župe Dragunja je Sv.Leopold Bogdan Mandić i slavi se 12.maja.
Te davne 1623. godine, tadašnji provincijal fra Marijan Pavlović obilazio je uzduž i poprijeko BiH te popisivao župe, samostane i katolički živalj i poslao iscrpan izvještaj u Rim. Između ostalog, on navodi kako u kraju soli ima samostan Gradovrh, a njemu pripadaju još i župe Brka, Bijela, Korijenita i Dragunja. Osim ovog pisanog traga, u narodu postoji tek usmena predaja i lokalitet i crkvica Svete Marije Magdalene u Drapnićima gdje je bilo sjedište te župe.
„O tome ne znamo niti nam je poznato kome je ta župa bila posvećana. Posljednji put je Župa Dragunja spomenuta nekih 50-ak godina kasnije.Tačnije, 1677.godine kada tadašnji bikup piše da nema crkve, ali ima oko 4.000 stanovnika. Nakon Bečkog rata, ova i mnoge druge župe nestaju, ali ostaje katolički puk po ovim brdima, šumama i brežuljcima.Od tog zadnjeg spomena župe u izvješću, prošlo je punih 310 godina. Župa je obnovljena 1985. Godine pod istim imenom“ –pojasnio je Marinko Mrkonjić, župnik.
Od prvog spomena tuzlanskih župa pa do danas, ostalo je samo ime Dragunje koja baštini isto ime. U vrijeme osnivanja, župa je brojala 3.000 vjernika, gradila se crkva, kuća, bilo je porodica, djece i omladine, a župa je dala osam duhovnih zvanja. No, desile su migracije i odlazak stanovništva. Još prije 20 godina počeo se osjećati sve veći broj starih, a sve manje mladih.
„Pet godina sam tu i u tom razdoblju bilo je preko 100 umrlih, 24 krštenih, a od kojih samo troje živi ovdje te devet vjenčanih parova od kojih niko ne živi ovdje. Tako možemo tačno predvidjeti šta će biti za 25 ili 50 godina ili za 50 na 500. spomen obljetnicu koju danas slavimo“-kazao je Mrkonjić. Ovom prilikom je posvećeno i spomen obilježje.
Iako je naroda sve manje, uvijek se vjernici iz drugih župa rado odazvu i posjete Dragunju pa je tako bilo i danas. Poslije mise je pripremljen ručak i druženje i sjećanje na neka vremena kada je bilo sve drugačije.
(Nataša Tadić)