Rak nije mrak je jednistvena poruka upućena danas iz Tuzle sa obilježavanje
„Zlatnog septembra – mjeseca svjesnosti o pojavi malignih oboljenja u dječijem dobu“. Udruženje porodica i prijatelja djece oboljele od leukemije i drugih malignih bolesti „PIPOL“ je na Trgu slobode u Tuzli organizovali oblikovanje tzv. žive zlatne vrpce uz pomoć Grada Tuzle i Vlade TK.
Ova živa vrpca se oblikuje s ciljem pružanja podrške djeci oboljeloj i izliječenoj od raka i u znak sjećanja na svu prerano preminulu djecu, ali i sa ciljem širenja društvene svijesti o pojavi malignih oboljenja u dječijem dobu.
“Mi kažemo da rak nije mrak. Pokušavamo na neki način humanizirati riječ rak. Odrasla osoba kada čuje tu riječ, dobije jezu. Rak kao ni druga oboljenja, neće moći nikada u potpunosti biti iskorjenjena. Nažalost, sve više i djece i odraslih ljudi obolijeva o malignih bolesti. Iako je težak proces izlječenja i oporavka, mi želimo kazati da rak nije mrak u smisli da ne mora svaki rak završiti negativnim ishodom”- kazala je Amra Saračević, predsjednica Udruženje “PIPOL” Tuzla. Saračević naglašava da puno djece i odraslih ljudi se uspješno izliječe, da je procenat izlječenja velik i prati svjetske standarde, odnosno, od 70 do 90 %.
“Bitno je da se redovno kontrolišemo, vodimo računa o eventulanim simptomima koji se pojavljuju na našem tijelu kao znakovi upozorenja, da radimo te rane skrininge i da se pridržavamo uputa ljekara. Kao društvo, bitno je vodimo računa o okolinskim faktorima koji su veliki uzročnici pojave raka i tom problemu se treba sistemski pristupiti, a sve kako bi se što manje bavili liječenjem, što više prevencijom”- zaključuje Saračević. Učenici srednjih škola koji su danas učestvovali u formiranju žive vrpce, kazali su da uglavnom nisu svjesni izazova, poteškoća, problema sa kojima se bore njihovi oboljeli vršnjaci.
“Došla sam da pružim podršku djeci oboljeloj od raka. Smatram da se ne trebaju osjećati izostavljeno ili isključeno iz našeg društva. Recimo, oni nose maske koje njih štite. Druga djeca doslovno misle da oni ustvari šire bolest i ne žele se družiti sa njima. To nije istina “- Edita Gabel, učenica Srednje ekonomsko trgovinske škole. Edita naglašava da smatram da djeca oboljela od raka se mogu boriti s tim ako imaju podršku, da vide da nisu sami te će se osjećati sretnije što će uticati na njihovo emotivno zdravlje. Nažalost, neki od učenika su imali u porodici oboljele od raka.
“Ja imam iskustva s tim, moj djed je preminuo od raka. Znam koliko mu je bilo teško, a mogu misliti kako je oboljeloj djeci. To je strašna stvar koja se može desiti bilo kome. O tome treba podići svijest i više pričati o tome”- ističe Benjamin Brkić, učenik Građevinske škole. Ova škola, inače, ima učenicu koja je oboljela, te kojoj treba sva moguća pomoć nastavnika i vršnjaka.
“Znam da joj nije lako. Mi smo svi u školi i izvan škole uz nju i dajemo joj podršku” – naglašava ovaj učenik.
Inače, Tuzlanski kanton ima negativan trend bolja oboljelih u Federaciji pa tako godišnje bude od 12 do 16 novootrkivenih slučajeva oboljele djece od raka kojoj se dijagnostiika i liječenje obavlja u Klinici za dječije bolesti UKC-a Tuzla. Olakšavajuća okolnost za roditelje će biti šte se gradi Roditeljska kuća ispred Klinike pa će proces liječenja njihove djece im biti olakšan.
(Nataša Tadić/ Foto: Una Storia)