Foto: Balans
Vunene čarape su odjevni predmet koji je oduvijek bio prisutan na prostoru Bosne i Hercegovine. Iako danas sve manje žena zna da plete tu vrstu čarapa, članice sekcije „Žene za tradiciju“ iz živiničkog naselja Šerići, ne dozvoljavaju da ta tradicija nestane niti da se čarape izbace iz korištenja.
Žene su ponosne što njeguju zanat pletenja vunenih čarapa, a među njima i Safeta Kamberović koja to radi od djetinjstva.
“Dok sam bila djevojčica i išla u osnovnu školu. Mati je znala plesti. Ona ostavi pletivo, a ja uzmem da ja malo koji put obiđem. Uz sve kućanske poslove, sada mi treba dva dana za jedan par čarapa. Komplikovano nije, ali ko nije vješt, zobg pet igala, treba vremena da se navikne”- ističe Safeta.
Ove čarape imaju i zdravstvene prednosti jer poboljšavaju cirkulaciju i san, apsorbuju vlagu, a nose se i ljeti i zimi. Vuna je generalno zdrava.
“Zdravo je, preporučuje i doktor. Ja sam išla doktoru, boljela me koljena, stradala mi hrskavica. Rekao mi da opletem vunu i stavim na koljena, a tako i na leđa, pas”- objašanjava.
Safeta zajedno sa drugim članicama udruženja prodaje razne vrste čarapa od domaće ovčije vune koja se dobija šišanjem ovaca pramenki. Dodatni detalji na njima, povećavaju im cijenu. Na čarape stavi vez i tako ih ukrasi.
“Idu najviše za poklone. Uvijek moram imati u pripremi. Znaju da ja radim. Ko dođe iz Austrije i Njemačke i hoće nazad, to obavezno nosi kao poklon”- dodaje Safeta.
Munevera Kamberović pletenje čarapa je usavršila uz pomoć kone.
“Ja sam vune i vune bacila dok sam se naučila. Mada kažu kako je lako plesti. Nije. Valja znati isplesti petu, koliko kukica, sračunati svašta”- priča Munevera. Dodaje da jednom paru čarapa predstoji kompleksna procedura. Nakon šišanja ovaca, vuna se mora dobro oprati, iščešljati, ispresti. I to se sve radi ručno kao i sam proces pletenja.
“Ja nosim godinama čarape. Sjećam se da sam ja pitala moju nanu zašto nosi čarape u pola ljeta. Ona je govorila da ih mora nositi. One ljeti hlade, zimi griju. Ja sada nosim stalno vunene čarape”- priča ova 70-godišnja žena. Jedan par čarapa, uz kontantno nošenje, može biti godinu dana. Dobra je vuna od crne ovce, jača je. A može se i kombinovati crna i bijela vuna.
“Ja imam i čarape spavalice od vune. Držim ih pod jastukom. A druge imam što nosim po danu. Dobre su i zdrave. Ja i na more nosim vunene čarape. Htjela sam i na plažu u njima, ali mi snaha nije dala. Ne mogu ja bez vune”- kroz smijeh priča Munevera.
Kako priča Sanela Čičkušić koja vodi ovu sekciju, prije desetak godina kada su se žene počele okupljati, nisu sve znale plesti čarape, ali su ih naučile one starije. Žene ne tom području uglavnom i pletu i nose obične čarape bez ikakvih šara. Međutim, žene su odlučile da naprave iskorak te počele raditi čarape sa šarama, a kako bi privukle mlađu populaciju da ih kupuje. I to je imalo rezultat jer su čarape sve traženije.
“Dvije godine smo za redom čarape slali na azurnu obalu u Francusku. U Hercegovinu svake godine šaljemo jer ljudi za Božić naručuju djeci. Iz daleka naručuju naše čarape jer naše žene stvarno vode mnogo računa kako te čarape izgledaju, kako se pletu, kojom čvrstoćom, gustoćom. Kada se kruto ispletu, mogu se dugo nositi. Kvalitetene su, ljudi su probali i stalno nam se vraćaju. Iako smo među najskupljima. To je opravdano kvalitetom koju imaju”- objašnjava Čičkušić.
Cijene čarapa se kreću od 15 do 25 KM. Žene rade i posebne čarape, replike za kulturno-umjetnička društva te su one skuplje od drugih.
Osim toga, ruke vještih žena iz Šerića, pletu i minijaturne čarape, odnosno, privjeske.
“Želimo i na rakav način da promovišemo našu kulturnu baštinu. Napominjem da su vunene čarape rukotvorina koja nikada nije zamrla na ovim prostorima. Zato ima i nisku tržišnu cijenu. Zahtjevno je to raditi. Dva dana treba da se isplete jedan par prosječnih čarapa”- naglašava predsjednica sekcije.
Ova sekcija je daleko poznata po izradi narodnih nošnji za kulturno-umjetnička društva u svijetu.
“Od Amerike, danske, Švedske, Švicarske, Njemačke, Austrije. Pojedinačno naše nošnje su otišle u Australiju, Tursku, itd. Svugdje gdje žive naši ljudi. Vunene čarape ljudi kupuju iz dijaspore, nose to za poklon. To nije suvenir koji će stajati . I sa tim proizvodom podržavamo našu ruralnu ženu”- zaključuje Sanela.
Osim čarapa, žene se bave vezom, heklanjem, proizvodnjom i promocijom domaće hrane te na najbolji mogući način, promovišu, selo, tradiciju i običaje koje čuvaju od zaborava.
(Nataša Tadić)