Oko 100 vrsta ptica u Bosni i Hercegovini do sada je fotografisao wildlife fotograf Almir Hukić iz Tuzle i sve objedinio u dvije fotomonografije, a od kojih jedan još uvijek čeka podršku da bi bila objavljena.
Prvu fotomonografiju prirodnog blaga BiH pod nazivom „Urbana dama- fenomen zimovališta sove male ušare u gradovima sjeverne Bosne i Hercegovine“ , Almir Hukić izdao je 2019.godine. Na slikovit način dočarao je
fenomen zimskog okupljanja sove male ušare u velika jata u centrima gradova kao što su Modriča, Brčko, Bosanski Šamac te na još par egzotičnih lokacija kao što je dvorište franjevačkog samostana u Tolisi i stare džamije u Brki kod Brčkog.
Dvije godine kasnije, ovaj tuzlanski fotograf je pripremo drugu fotomonografiju pod nazivom „Ptice Modraca“, koja predstavlja odu jednom prirodnom ambijentu kao što je Modrac koji unatoč brutalnom višedecenijskom zagađenju odgovora bujanjem života flore i faune.
“U „Ptice Modraca“ fotodokumentovano je vise od 60 vrsta ptica u njihovima staništima na samom jezeru i pripadajućim barama i ukazano je na isključivu odgovornost vlasti Tuzlanskog kantona i lokalnih zajednica na pasivnu šutnju i nedostatak osnovnog senzibiliteta da se stvari pokrenu u pravcu koji bi izgledao kao da ima naznaka da ovdje, ipak, žive iole civilizovani ljudi”- priča nam Hukić. Izdanje „Ptice Modraca“ je završeno i čeka na podršku gradova Lukavca, Tuzle i Živinice kako bi ugledao svijetlo dana. U međuvremenu je obogaćena novim materijalima kao što su nove vrste ptica fotografisane na jezeru, primjerom birdwatchinga i wildlife fotografije sa gostima iz inostranstva kao i novim scenama sa kojima nas Modrac ne prestaje iznenađivati.
“Sve hoću da prebrojim u svojoj arhivi koliko sam vrsta uslikao, ali imam osjećaj da, kada sjednem za računar, kao da tražim iglu u plastu sijena, pa izbjegavam prebrojavanje. Mislim da sam uslikao negdje oko stotinjak vrsta dok je u Bosni i Hercegovini službeno evidentirano oko 350 vrsta”- ističe ovaj fotograf. Po njegovim riječima, najzastupljenije vrste ptica su siva čaplja, veliki kormoran-vranac,vrane, patke, liske, riječni galebovi i mnoge druge.
“Wildlife fotografija predstavlja fotografisanje divljih životinja u njihovom prirodnom staništu i riječ je o formi fotografije koja vas najbliže približava odnosno vraća na „fabričke postavke“ života u skladu sa prirodom. Posjećujući staništa, posmatrajući i družeći se sa pticama uvidio sam da socijalni aspekt na koji smo navikli u kontekstu društvenih interakcija predstavlja samo jedan i limitirajući okvir u kojem se ljudski duh može razvijati dok druženje u staništima sa divljim životinjama i istraživanje prirodnih fenomena vrši nadopunu duha u razmjerama koje nisam ni sanjao. Wildlife fotografija vam drži fokus, širi opšte znanje i produbljuje osjetila. Naravno, obaveza svakog wildlife i prirodnog fotografa, pogotovo u zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, jest konstantno ukazivanje na ugroženost staništa usljed nemarnog ljudskog djelovanja kao što je slučaj na primjeru jezera Modrac”
Almir Hukić
Ovaj wildlife fotograf kaže da mu je svaka svaka vrsta draga, neka više u odnosu na drugu, a to mjeri isključivo po osjećaju koji se javi u prisustvu ptica, fotogeničnostii karakteristika same ptice kao i raznolikosti staništa u kojima obitavaju kao što su šumsko, močvarno, vodeno, ravnice, urbano . Posebno izdvaja susrete sa grabljivicama, migratornim vrstama i vodenim pticama.
“Grabljivice kao što su orao bjelorepan-štekavac, suri orao, orao zmijar, orao ribar-bukoč, crna lunja, eja močvarica, razne vrste vjetruški, škanjac mišar, kobac, sivi soko, zatim sve vrste misterioznih sova su pravi praznik za oči i osjetila pogotovo orlovi koji su u vrhu moje liste želja za fotografisanjem iz razloga što su susreti sa njima rijetki a predstavljaju izazov i moćna bića za fotografisanje. Meni kao fotografu je uvijek drago fotografisati i pristupačnu sivu čaplju jer svaki put kada je vidim, naučim nešto novo, drugačije, da li je to struktura perja ili kostiju u letu ili određenom položaju krila, kod uzletanja ili slijetanja, dok lovi, koju vrstu ribe lovi, izgled očiju dok su suncem obasjani, izgled kandži. Kada analiziram kod kuće materijal sa terena, svaki put se oduševim novim saznanjima”- pojašnjava Hukić. Njegovu pažnju svakako privlače i velika i mala bijela čaplja za koje tvrdi da su toliko elegantne i graciozne da objektiv aparata naprosto vapi za susretom. Tu je i čaplja danguba sa svojim zlatnim oklopom koji se presijava na suncu dok leti, zatim čaplja žličarka sa dugim kljunom-kašikom koja je presmiješna, kormoran dok lovi ribu, trči po jezeru i roni predstavlja pticu ultimativnih sposobnosti, vodomar i pčalarice su kao nacrtane, egzotične ptice i vrhunski lovci, nabraja on. Ljepota sove ušare ga i motivisala da napiše knjigu o njoj.
Sve ono što Almir radi, u cilju je zaštite ptica i okoline. Razočaran je što na tom polju nema pomaka.
“Što se tiče institucionalnog okvira zaštita ptica i generalno prirode u Bosni i Hercegovini, to je mrtvo slovo na papiru i tu je svaka riječ suvišna. Beskonačno usklađivanje strategija zaštite životne okoline sa EU u korelaciji sa nevladinim organizacijama koje kroz besmislene i skupe kampanje za „dizanje svijesti“ nastoje prikazati da nešto rade i da im je stvarno stalo, u najmanji ruku vrijeđa inteligenciju. Za to vrijeme na terenu nema nikoga i dešava se brutalna agresija na prirodu ove zemlje sa svih strana. Sto se tiče društva kao cjeline, jednostavno kao što bi se reklo „ne može nam više ništa stati pod kožu“ tako da pojam zaštite prirode, a pogotovo divljih životinja nije u fokusu društva osim neformalnih grupa i pojedinaca koji svojim srcem brane komad ove zemlje od ekoloških agresora”- mišljenja je ovaj wildlife footgraf. Za pozitivne primjere navodi angažman neformalnih grupa i pojedinaca na zaštiti pritoka Neretve, Livanjskog polja i nevjerovatan uspijeh Senada Isakovića Roka i njegove ekipe koji su uspjeli sačuvati jezero Kop Šićki Brod u Tuzli.
“Vjerovatno ima i mnogih drugih, ali oni su kapacitirani entuzijazmom pojedinaca koji se bore protiv vjetrenjača i koji svojim primjerom pokazuju pozitivnu sliku naše zemlje”- poručuje ovaj Tuzla, veliki ljubitelj prirode i čovjek koji svojim fotoaparatom pokazuje šta sve naša zemlja ima i da to moramo sačuvati. Sjajne fotografije brojnioh vrsta ptica u staništima širom Bosne i Hercegovine, mogu se pogledati na blog na stranici https://birdsofbosnia.com/clanci/.
(Balans)