Foto: Balans
Međunarodni kup u podvodnoj fotografiji “Lukavac 2024” koji organizuje Eko ronilačka grupa invalida Lukavac, održava se ovaj vikend na jezeru Kop Šićki Brod.
Učestvuje 12 ronilačkih klubova i 50 ronioca iz BiH i regije. Među njima i Slobodan Savatović iz Bele Crkve iz Srbije koji prvi put roni na jezeru Kop Šićki Brod.
„Ja sam prvi put ovdje. Moje kolege su već četiri, pet puta na ovom takmičenju. Utisci su su dobri. Voda je relativno dobra, vidljivost dobra. Riba nema većih, ima manjih. Vidjet ćemo kakve su fotografije kada ih prebacimo sa kartice“- kaže nam ovaj ronioc.
Već pet godina ovim sportom se bavi i Atif Džinalić iz Sarajeva. Priča da je sve lakše kada imate potrebnu opremu. Naišao je na zanimljiva otkrića u vodi.
„Najinteresantnije su meduze. Nikada nisam vidio u nekom jezeru meduze, jedino u ovom jezeru sam vidio male meduze. I čuo sam nedavno da imaju u Hrvatskoj u nekom jezeru“- priča izranjajući iz vode.
Jezero je nastalo 1987. godine na površinskom kopu Šićki Brod po kojem je i dobilo naziv. Dugo je 800, a široko 400 metara. Najdublja tačka jezera je oko 35 metara.
„Ovo je vještačko jezero. Međutim, poslije nekih 40 godina, sam ambijent je postao prirodna oaza između Tuzle i Lukavca. Ono što je specifično je to obilje biljnog i životinjskog svijeta. Većina naših sugrađana ne zna za mala slatkovodne meduze. One su interesantne za makrofotografiju. Izuzetno su zanimljive. Nemaju žarne niti. Imamo štuku, smuđa, soma, šarana. Poprilično raznolik životinjski svijet“- naglašava Bilal Šarić iz Eko-ronilačke grupe invalida Lukavac. On dodaje da je ovo najmasovnije takmičenje na slatkim vodama na prostoru bivše Jugoslavije.
„Kroz ova takmičenja i ekološke akcije, ovo je prilika da ostvarimo i saradnju i nekakve kontakte sa ronilačkim kluboima iz BiH i okruženja. Promovišemo sve te turističke potencijale koje ima TK po pitanju sportova na vodi“- naglašava Šarić.
U svijetu fotografije podvodna zauzima posebno mjesto jer su motivi jedinstveni. Ambijent u kojem nastaju podvodne fotografije, zahtjevan je jer ronioci sa kompletnom opremom na sebi, pokušavaju fotografisati ono što je sakriveno. Time se već 20 godina bavi dr. Milan Zurković iz Sombora, a nekoliko godina dolazi na ovo jezero.
„U zadnjih deset godina, nisam ušao u vodu bez kamere. To mi je pasija neka. Ima tu uvijek pehova. Procuri ovo, procuri ono, svašta se dešava. Ali bude krasno i lijepo. Ovdje dolazim nekoliko godina. Lijepo je. Stekao sam divne prijatelje, divne drugare“- objašanjava.
Ronjenje kao ekstremni sport nije rezervisano samo za one koji su fizički sposobni. Osobe sa invaliditetom uz dobru volju, također, mogu zaroniti i uživati kao što pokazuje primjer Lilje Slišković iz Žepča koja je invalidtet stekla nakon velike saobraćajne nezgode. Ipak, nije odustala od sebe i invalidska kolica joj nisu bila prepreka. Ronila je u Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Rusiji. Da je lako, nije, priča nam.
„Za osobe u invalidskim kolicima, to je deset puta teže i napornije nego bilo koji drugi sport. Ali ja imam ljubav prema tome. Pripreme,spremanje, odlazak u vodu, sve je to jako teško. Ali kada uđete pod vodu, sve se to izbriše i zaboravi. Ja po 12 sati sjedim u kolicima. U vodi je tijelo bez gravitacije. Ok je plivanje, ali u ronjenju je cijelo tijelo pod voodm, disanje, kisk, sve. To je nešto sasvim drugo“- objašnjava Ljilja i dodaje da je danas toliko bila u vodi da je zabopravila na vrijeme pa je upozorenje sa boce sa kisikom, natjeralo da izađe na površinu. Kada je u pitanju footgrafisanje pod vodom, tu je početnik.
„Razmišljala sam kako ću se snaći sa kamerom. Nekako sam se snašla. Škljocala sam nešto pa ćemo vidjeti šta. Bilo smo na par lokacija gdje je bila vidljiva voda. Žao mi je što se nisam footgrafisala meduzu“- kaže naša sagovornica.
Najmlađi ronioc danas je bio 14-godišnji Ajnur Imamović.
„Ovim se prvo se počeo baviti tetak pa se napravio skup. Tako od obitelji, preko tetka, počeo sam. Samo malo naučiš kako podesiti objektiv, kako ribu da je slikaš. Nije teško, lako je“- smatra ovaj dječak.
Bistrina vode, biljni i životinjski svijet ovog jezera privlače sve više rekreativaca i posjetitelja. Jezero je trebalo biti zatrpano šljakom iz Termoelektrane Tuzla, ali to nisu dozvolili aktivisti, građani, lokalne zajednice. Danas je ono mjesto rekreacije, odmora i druženja.
(Nataša Tadić)