Foto: Balans
Prema podacima Ministarstva obrazovanja i nauke TK, u 34 osnovne i srednje škole u Tuzlanskom kantonu upisani su učenici koji su se sa porodicama vratili iz inostranstva.
Najviše učenika, odnosno, njih desetak je upisano u Richmond Park School. Ovu školu pohađaju djeca koja su se vratila iz Crne Gore, Holandije, Njemačke, Austrije, Velike Britanije, Amerike, Australije, itd.
Ova obrazovna institucija bilježi sve veći broj učenika. Tako ove godine 214 učenika pohađa osnovnu školu, srednju 200, a vrtić 50. To pokazuje da Richmond Park Schools ima duplo više učenika nego prije pet godina. Primjera radi, ove godine su upisana dva odjeljenja prvog razreda što do sada nije bilo slučaj. Ova škola je popularna za mnoge iz razloga što je 70 % nastave na engleskom jeziku i to je dobra stvar za one koji se prilagođavaju na novi sistem obrazovanja.
„Prošle godine smo imali 30 učenika koji su se vratili iz evropskih zemalja i Amerike. Ove godine imamo oko 10. Nije nam to novina jer naša škola je internacionalna i imamo učenike iz 10, 12 zemalja. Učenici kada dođu ovdje, brzo se prilagode na plan i program“- objašnjava nam Džasen Brigić, pomoćnik direktora škole te podsjeća da je plan i program drugačiji nego u drugim školama zbog toga što škola funkcioniše u okviru Cambridge grupacije.
Zanimljivo je da većina djece, od kojih su mnogi rođeni i živjeli u starnim zemljama, dobro priča maternji jezik.
„To je jako bitno. Želim pohvaliti naše ljude koji su živjeli u Evropi i Americi što djeca nisu zaboravila svoj maternji jezik. Oni kada dođu, pričaju bosanski jezik, a mi radimo i dalje na tome da se čuva tradicija i kultura i uspomena na BiH“- ističe Brigić.
Na povratak učenika pozitivno gledaju i nastavnici koji rade sa njima.
„To je jedan pozitivan trend, bez obzira koliki to izazov bio za nas predmetne nastavnike na bosanskom jeziku. Vidi se želja da učenici savladaju jezik, a ima i želje sa strane nastavnika, dodatnog rada i dodatnog truda“- mišljenja je Deksida Delić, profesorica bosanskog jezika u školi. Ona preporučuje da se bosanski jezik njeguje i u kućnoj atmosferi.
„Ipak je ta intimna atmosfera ključ koji se prenosi u školi. Tako da njegujući bosanski jezik kod kuće, imamo puno bolje rezultate u školi“- naglašava Delić.
Znali jezik ili ne, djeci je potreban period adaptacije u novoj sredini.
„Ne vidim neki problem u prilagodbi. Period adaptacije je svima težak. Vjerujem da se učenici puno ljepše osjećaju i imaju osjećaj pripadnosti ovdje. Nastavni plan i program naše škole je drugačiji u odnosu na druge škole, tako da je pristup nastavnika dosta drugačiji i mi se zaista trudimo da budemo prije svega dobri prijatelji koji razumiju situaciju. Prije svega taj osjećaj, a onda učenje“- zaključuje profesorica.
Neki od roditelja i djece ranije su živjeli u Tuzli pa su se ove godine odlučili vratiti, a neki, pak, poput Damira Sakića, život su proveli u Njemačkoj. On je rođen u Njemačkoj gdje je živio do ove godine kada se sa suprugom Njemicom odlučio započeti novi život u Tuzli sa tri kćerke. Jedna kćerka ide u školu, a dvije u vrtić. Kaže da osjeti razliku u obrazovnom sistemu BiH i Njemačke.
„Ta srdačnost i ljubaznost, počevši od direktora do čistačice. Svi su nekako srdačni, Poznaju nas, upoznali su nas za kratko vrijeme. Zadovoljni smo stvarno. Velike su razlike u odnosu između učenika i nastavnika“- kaže nam Sakić.
I sama djeca osjete razliku. Nekima je lakše obrazovenje u Tuzli, nekima teže. Ovisno iz koje zemlje su se vratili gdje su išli u školu.
„Vratio sam se prošle godine iz Austrije. Ljepše mi je ovdje. U Austriji su dosta strožiji, teža je škola puno. I nisam među svojima. Ovdje se osjećam lagodnije. Tamo sam živio 13 godina. I u mojoj kući se uvijek pričao bosanski jezik“- kazao je Amar Hidanović, učenik osmog razreda koji se prošle godine vratio iz Austrije.
Sa drugog kontinenta u Tuzlu je sa porodicom došla Berina Omerović, učenica petog razreda.
„Došla sam ove godine u julu. Dobro je, lakše je“- priča ova učenica koja je živjela u Americi.
Iz daleke Australije vratila se i porodica Esme Zilić, učenice sedmog razreda.
„Lijepo sam se prilagodila. Na početku školske godine je bilo malo teže, ali kako sam se sprijateljila sa učenicima iz razreda, bilo je sve lakše i lakše. Tamo u Asutraliji je lakše. Nastavnici na zabavniji način objašnjavaju i ima puno manje predmeta. Ovdje je teže, ali se puno više nauči“- kazala je Esma koja je pet godina živjela u Australiji te naglašava da se u tom periodu u njenoj kući pričao bosanski jezik.
Zajedno sa djecom čiji su korijeni iz BiH, nastavu pohađaju i Kinezi. Oko 30 učenika porijeklom iz Kine pohađa ovu školu. Njima, ipak, bosanski jezik malo teže ide. Među njima je i Yixiang He, učenik trećeg razreda srednje škole koji već deset godina živi u Tuzli.
„Lijepo je, ljudi se prijateljski ponašaju, cijene su jeftine, lako je živjeti ovdje. Moja baka i svi žive u Kini. Ljeti i zimi idem u Kinu. Iskreno, nemam baš puno prijatelja ovdje. Više se volim družiti sa Kinezima. Kada je u pitanju gradivo, matematika i fizika su lagane, a bosnska literatura mi je naporna. Ne mogu da lektiru pročitam. Bosanski jezik je težak jezik. Trudim se naučiti, ali ima puno gramatike. Za nas Kineze je teško to perfektno naučiti“- kroz smijeh objašnjava ovaj učenik.
Njegov sunarodnjak i školski drug Junfei Chen, bolje priča bosanski jezik.
„Baš je dobro, moji iz razreda su baš fini. Kada idemo vani, igramo košarku sa drugovima. Sviđa mi se ovdje. Naravno da mi nedostaje moja zemlja. Moja nena je živjela ovdje pa se vratila u Kinu. Idem tamo na ljetnom raspustu. Budem tamo tri mjeseca pa se vratim ovdje. Čujemo se telefonom i tako“- priča ovaj učenik koji je rođen u Tuzli, a kompletno svoje obrazovanje je stekao u baš ovoj školi. Osim Kinezaškola ima i djecu proijelom iz Turske, Južne Amerike, itd.
Brojni učenici ove škole su danas studenti na prestižnim svijetskim univerzitetima sa znanjem koje su ponijeli upravo iz Tuzle.
(Nataša Tadić)