Udruženje građana oštećenog vida Tuzla i Misija OSCE-a u BiH danas su promovisali Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini odštampan na Brajevom pismu obilježavajući tako Svjetski dan Brajevog pisma. Dostupnost tog dokumenta pomoći će slijepim osobama i njihovim udruženjima u borbi za osnovna ljudska prava i smanjenju diskriminacije kojoj su svakodnevno izložene.
Brajevo pismo koje koriste slijepe osobe u cijelom svijetu izumio je Francuz Luj Braj, šesnaestogodišnji učenik Kraljevske škole za slijepe u Parizu, a evropske akademije nauka proglasile su ga najvećim tehničkim dostignućem 19. stoljeća. Tačkasto pismo izumitelja kapetana Šarla Barbijea koje je služilo u vojne svrhe, preteča je Brajevog pisma. Luj Braj značajno ga je modificirao i pojednostavio sa 12 na 6 tačkica. Od toga se izvode 64 znaka koja obuhvataju abacedu, brojeve, matematičke zankove i muzičku notaciju.
Sve to nekada je naučila Emina Sejdinović iz Brčkog na školovanju u Beogradu koje nije nastavila poslije sedmog razreda.
“Lako sam ga naučila, nije bilo teško. Čitam i neke časopise koje sam dobila od moje prijateljice. Žao mi je što se nisam dalje školovala”- priča Emina. Ona podsjeća da udruženja nemaju dovoljno mašina da i ostali nauče, kao ni ostalih pomagala koja bi mnogo značila ovoj populaciji.
Emina Sjedinović kuca na mašini
“Slabo toga ima u našim udruženjima. Imaju table za pisanje, mašine, sat na Brajevo pismu, ima toplomjer, itd. Vjerujte da je to nama potrebno jer mi ne vidimo sami sebi izmjeriti pritisak”- kaže ona.
Prema podacima udruženja, u TK ima više od 600 slijepih i slabovidnih osoba, a dio njih nije uopšte registrovan. U BiH taj broj je veći od 5.000. Brajevo pismo, kao prijeko potrebni način da slijepi i slabovidni funkcionišu svakodnevno, mogu naučiti samo u dvije obrazovne institucije. Jedna je Centar za slijepu i slabovidnu djecu u Sarajevu, a druga Centar za djecu sa smetnjama u razvoju “Budućnost” u Derventi.
“U redovnim školama, slijepe osobe mogu naučiti Brajevo pismo, ukoliko škola ima zaposlenog edukatora rehabilitatora. Nažalost, mnogo djece nema tu sreću, a zahvaljujući nedovoljno senzibilaciji naših obrazovnih vlasti. Brajevo pismo se može naučiti u udruženjima. Znanje se prenosi sa jedne na drugu slijepu osobu”- kaže Tifa Tučić, izvršna direktorica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla. Tučić naglašava da ovo udruženje puno pažnje posvećuje Brajevom pismu. Međutim, problem su mašine.
Brajevo pismo
“Veoma su skupe, ne proizvode se u BiH već u Americi. Jedna košta oko 2.000 KM. Osim toga, problem su i pomagala. Preko Zavoda zdravstvenog osiguranja TK, dobijamo dio pomagala, odnosno, bijeli štap, govorni toplomjer i djelomično govorni mjerač pritiska. U Hrvatskoj imaju bilježnicu i mašinu. To pitanje bi se moglo riješiti jednistvenom uredbom preko Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja”- mišljenja je Tučić.Ona naglašava da slijepi i slabovidni učenici ne bi trebali biti diskriminisani na taj način da zbog nedostatka mašine, ne nauče nikada ovu vrstu pisma.
Sva svoja prava, oni koji znaju Brajevo pismo, mogu sada pročitati u Zakonu o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini.
“Ono što smo mi željeli je da bar osnovna pismenost, o osnovnim zakonima o ljudskim pravima, bude dostupna i našim građanima koji imaju problema sa vidom, koji nisu u prilici kao svi mi ostali, da uzmu dokument, odu negdje, jave se, itd”- pojasnio je Samir Arnaut iz OSCE-a.
Kada je u Pitanju Tuzlanski kantona, slijepa i slabovidna lica imaju mogućnost čitati određene knjige na Brajevom pismu u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci “Derviš Sušić” u Tuzli, a od prošle godine im je i dostupan i elektronski Kur’an koji je omogućila Islamska zajednica u BiH.
(Nataša Tadić)