Foto: Balans
Svjetski dan svjesnosti o autizmu danas su obilježili roditelji, djeca i osobe sa autizmom u Centru za autizam „Meho Sadiković“ u Tuzli koji još nije u funkciji.
Život roditelja djece i osoba sa autizmom je pretežak, priča nam Mitar Stojanović iz Špionice kod Srebrnika. Njegov sin Bojan ima 21 godinu i teški oblik autizma. Roditelji su za njegovu bolest saznali kada je imao šest mjeseci.
„Naporno je. On ima i slabe pokrete i sva šta još nešto. Ja sam se nadao ozdravljenju na početku, nisam bio upućen. Kako idu godine, sve je teže sa njim. Sada lomi stvari po kući“- priča Mitar. Njegov sin zahtjeva nadzor 24 sata dnevno pa noću dežura supruga, danju on, uz sve druge obaveze koje imaju. Posebno je ogorčen što ne nailazi na razumijevanje okoline.
Bojan i Mitar Stojanović
„Nema razumjevanja nigdje. Najsvježiji primjer ono što mi se skoro desilo. Parkirao sam auto. Dolazi kazna na sinovo ime, 440 KM jer nema vozačke. Registrovao sam auto na njega zbog toga da dobijemo oznaku za parking da imamo. Nisam imao razumjevanja u policiji. Nisu dopuštali da im objasnim moj slučaj. Načelnik policije mi kaže da idem na sud. Nekako sam to riješio ali to je primjer kako nigdje nemamo razumijevanja“- kaže Mitar.
U teškoj situaciji je i Senada Sadiković jer se 34 godine brine o sinu Denisu.
Denis i Senada Sadiković
„To je pravi pakao. Kroz sve što se prošlo. Koliko je to zahtjevno, može razumjeti samo onaj ko je u mojoj poziciji. Onaj ko nije, ne može razumjeti. Bilo je tu raznih faza. Moj sin je najstariji u kantonu, mislim. Bilo je tu svega. Prvo, ne znaš šta je to. Pa, plačeš, jadaš se nekome, gubiš se. Ne znaš ništa. Sve je išlo na gore. Kako dijete raste, sve je gore. Na kraju se pomiriš sa sudbinom. Znam ne prospavati cijelu noć“- ispričala je Senada. Po njenom mužu Mehi Sadikoviću, nazvan je Centar za autizam u Tuzli kao prva ustanova ovog tipa u BiH koji će biti jasvna ustanova. Nažalost, Centar još nije profunkcionisao.
„Mi smo u samom početku rada. Prioritet nam je prijem odraslih korisnika. Kako se budu ukazivale potrebe i širili kapaciteti centra, tako ćemo primati i ostale korisnike“- pojašnjava Emina Altumbabić, v.d. direktorica Centra „Meho Sadiković“.
Rana intervencija, opservacija, predškolsko obrazovanje, osnovno i srednje obarzovanje, boravak odraslih korisnika i u konačnici njihov smještaj,djelatnosti su centra. Za svaku od njih, treba rješenje nadležnog ministarstva.
„U fazi smo davanja odobrenja za prva upošljavanja ovdje u Centru. To bi trebalo prekosutra da na sjednici Vlade TK bude odobreno, odnosno, da u konačnici krenemo ka realizaciji onoga za šta je i osnovan ovaj Centar“- rekao je Fadil Alić, ministar za rad, socijalnu poltiku i povratak TK.
Za Mitra i Senadu, Centar je jedina nada.
„To mi jedina nada u životu otksako sam saznala da on ima autizam. To mi je bila nada, da imam centar, da imam potporu u nečemu, neku podršku“- smatra Senada. Sa druge strane, Mitar nije toliko više optimističan.
„Mi se to nadamo otkako je on rođen. Prošle godine kažu da će se otvoriti u septembru, ovo, ono. Sada smo nigdje, nigdje. Ne polažem u ovo nadu. Neće to tako brzo ići
Kada će konačno Centar biti u funkciji, niko ne zna. Roditelji čekaju to više od 20 godina kako bi makar malo olakšali sebi svakodnevnicu, a svojoj djeci pružili stručan tretman.
(Nataša Tadić)