Foto: Balans
Na Dan penzionera, penzioneri okupljeni u Novoj penzionerskoj/umirovljeničkoj stranci u Tuzli su održali minri protest, osmi po redu te zatražili više penzije
Na Dan penzionera, ova populacija bi trebala slaviti, a ne tražiti prava na ulici nakon što su godinama svojim radom punili budžetsku kasu iz koje danas dobijaju sadaku. Još jedna nepravda je što identične penzije imaju i oni sa 40 godina staža, a i oni sa 15 koji su opteretili penzioni fond.
“Iz kojeg svako uzima onoliko koliko misli da mu treba, odnosno, Vlada je dala neki prijedlog da svi ti ljudi koji su imali uslove, odu u penziju i da odštinu malo od mene, od ovoga, od onoga, pa da nekome drugom. Zašto? Da ne bi taj čovjek bio socijalni slučaj”- mišljenja je Nedžad Gavranović, član GO Nove penzionerske/umirovljeničke stranke Tuzla. On naglašava da su penzioneri nezadovoljni odnosom Vlade FBiH, ali i drugih penzionerskih udruženja sa kojima Vlada pregovara o njihovom statusu.
Ova populacija u Tuzli ne polaže velike nade u izmjenu Zakona o PIO/MIO.
“Oni žele da ponovo prevare penzionere. Trenutno je prosječna penzija 680 KM, oni polaze za novi zakon u startu od 651 KM. Nude za 40 godina da najmanja penzija ne može biti niža od 618 KM, pa da su bar imali obraza, bar bi prosjek uzeli ovdašnji. Znači, sve je manipulacija. Mi se borimo protiv nepravde, protiv nepravične raspodjele penzija, mi se borimo i za socijalni status ljudi i penzionera, mi se borimo da sve penzije budu obračunate u vidu rente. I kada se to izračuna, kada se vidi da čovjek nema dovoljno novaca da živi, onda nek se iz budžeta socijalna sredstva daju, a ne sredstva fonda PIO MIO”- poručio je Vehid Jahić, predsjednik Nove penzionerske/umirovljeničke stranke Tuzla. jahić naglašava da su mnogi dobili nepravedno visoke penzije pa da se i to treba ispraviti.
U međuvremenu, penzioneri očajni jer ne znaju kako da prežive mjesec za mizernim penzijama koje dobijaju.
“Imam najnižu penziju, sin mi pomaže. Kako žive penzioneri? Nikako. Nekada se zamislim jer ima ljudi koji nemaju šta jesti. Ja imam baštu pa sijem, radim. Neki dan sam posadila 5 kg luka, krompira sijem, pa imam skoro svega. Ali ima ih nemaju zemlje, nemaju gdje posijati. Nemaju za šta kupiti niti imaju djece da im pomogne”- priča na Emina Zahirović, penzionerka.
Mnogi su naviknuti da idu iz kredita u kredit kako bi sebi obezbijedili život poput Mirzete Hamzić koja je do sada već 28 puta uzimala kredit.
“Penzija mi je 399 KM. Nije mi muž imao puno radnog staža, šta ću. Poginuo je na liniji, imam invalidninu i do toga živim. U kreditu sam, podigla sam 28 kredita do sada. Teško je živjeti, ali šta da radiš”- kaže mireći se sa sudbinom. Bilo bi joj drago, naglašava, da se penzije makar malo povise.
U još težoj situaciji su penzioneri koji imaju i neki invaliditet kao Fikret karić kojim su amputirane obje noge. Penzionisan je prije 20 godina zbog invalidetat i sa 28 godina staža. Njegova penzija je 599 KM i hrani se jednom dnevno iz javne kuhinje.
“Kiriju plaćam 400 KM, terapiju 150 KM jer su mi skoro amputirali i lijevi kuk. Plaćam sve za previjanje. Prijavio sam se u kuhinju pa mi donosu jedan obrok dnevno i to jedem”- objašnjava svoju tešku situaciju. S obzirom da živi sam, o svemu se brine, a spas su mu električna kolica koja je nekada ranije kupio na kredit. Stoga, često izlazi vani. Ponekada mu dobri ljudi udijele poneku marku.
“Pa, neko i da. Ima dobrih ljudi. Zaustave me, daju 10, 15 KM, ali to je rijedak slučaj, ali meni pomogne. Više sam svega željan. Stanem pored nečeg i gledam. Nemam. Nemam, šta ću. Stisnem ova kolica i idem dalje”- zaključuje ovaj tuzlanski penzioner.
(Nataša Tadić)