Foto: Balans
Stare narodne nošnje svih naroda u Bosni i Hercegovini su oduvijek privlačile pažnju svojom ljepotom, kreacijom i dizajnom. Međutim, sve je manje onih koje to zanima kao tuzlanku Anitu Šimić koja repliku male narodne nošnje odlučila pokloniti svojoj bratičini za rođendan.
Anita nam priča da je ulogu tetke prihvatila veoma ozbiljno i da nastoji da njeni pokloni budu smisleni, kreativni i edukativni. Tako je odlučila da svojoj bratičini pokloni repliku narodne nošnje.
“Tako sam osmislila i ovaj poklon, koji treba da ima elemente ljubavi, posvećenosti i trajnosti. Želim toj djevojčici od pet godina pokloniti nešto što će imati uspomenu za cijeli život. Tako sam iskoristila originalni tkani materijal i uz pomoć mojih prijatelja, Sanele i Elmedina, krenula u kreiranje, šivenje, heklanje i ukrašavanje tradicionalnim vezom i mustrama najljepše male nošnje na svijetu”- pojašnjava Anita. Malu nošnju uradila je po izgledu stare koju ima. Naime, Anita se čitav život bavi folklorom i gaji veliku ljubav prema tradiciji, ručno radu i etno motivima. Stoga, godinama sakuplja tradicionalne nošnje Hrvata iz okoline Tuzle.
“Najviše nošnje sam zapravo dobila na čuvanje od mojih tetki, ali i susjeda iz sela. Nošnja u mom posjedu zapravo je nasljedstvo moje prababe Ljube, koju je ona sama i izrađivala jer je bila vrsna majstorica u tkanju. Tkani materijal kojeg smo iskoristili za šivenje male nošnje, nasljedstvo je babe moje snahe Maje. Tako da je moja ideja bila u jednoj haljini spojiti uspomene na korijene obje familije iz koje potiče naša Emily”- kaže naša sagovornica i dodaje da joj Emily mnogo nedostaje kao i brat Igor i snaha Maja koji godinama žive u Norveškoj. Nedostaje joj da bude njena porodica prisutna u Emilinom odrastanju i spoznavanju svijeta.
“Drago mi je što će Emily imati dostupno sve blagodeti razvijene evropske zemlje. Međutim, važno je znati i njegovati spoznaju svojih korijena i iskonske domovine. Na ovaj način sam htjela da je povežem sa njenim bakama i djedovima, sa njenim selom, sa svim vrijednostima koje u svom srcu nose njeni roditelji, a koje su ponijeli iz Bosne. Nisam ja prva koja je došla na ovu ideju, ali mi je važno da sam ovo napravila zbog sviju nas”- zaključuje Anita.
Anita Šimić i Žene za tradiciju
Repliku ove nošnje uradile su članice Sekcije “Žene za tradiciju” iz Šerića kod Živinica. Kako nam priča Sanela Čičkušić, voditeljica sekcije, kada se radi o narodnim nošnjama i replikama nekih koje su nastajale u 19.vijeku ili početkom 20.vijeka, treba biti jako osjetljiv prema tome. Rekonstrukcija Anitine nošnje je urađena prema originalu katoličke nošnje za djevojčice iz okoline Tuzle. Sve je ručni rad. Tkano platno, sačuvano oko 70 godina, krojenje, šivenje, vez, heklanje, jelek i gaće puhare koje se ispod haljine ne vide te cvijetna kapa. Zahtjevan i odgovoran posao.
Stara nošnja i replika
“Ne možemo srljati i praviti nešto što se nama danas sviđa. To nije ta moda od danas, već radimo repliku. Moramo imati tačne podatke odakle su vezovi, kakvo je bilo heklanje, kakve su bile mustre, kakav je bio kroj po područjima po kojima radimo rekonstrukcije. Mi često sarađujemo sa Zemljaskim muzejem u Sarajevu pa smo radili replike koje se nalaze gore, a i ovdje ovo što možemo naći oko sebe. Recimo, bošnjačke nošnje okoline Živinica, katoličke nošnje okoline Tuzle. Radili smo i replike pravoslavne nošnje sa Ozrena te nošnje iz Podrinja. Sve to po uzorcima orginala ili zapisima Zemaljskog muzeja“- pojasnila je Sanela.
Žensku katoličku narodnu nošnju iz okoline Tuzle, čine košulja, gaće, tkanica, ječerma, vunene čarape te nakit. Sve se to nekada nosilo na sebi svojstven način u skladu sa tim vremenom i mogućnostima. Danas su rijetki orginalni primjerci očuvani, a oni koji istinski žele imati komplet narodnu nošnju, mogu uraditi repliku kao što je učinila Anita, istinka čuvarica običaja i tradicije.
(Nataša Tadić)