Foto: Balans
Majke i žene Srebrenice i Podrinja te oni koji su preživjeli genocid, obišli su danas stratišta svojih najmilijih na lokalitetima u Srebrenici, Bratuncu i Zvorniku. Tužna povorka krenula je ispred Čaršijske džamije u Srebrenici, a cvijeće i Fatiha su položeni i proučeni ispred Osnovnog suda i bivše zgrade policije u Srebrenici.
Preživjeli su se danas prisjetili tih dana i zločina vezani za objekat Polcijske stanice u kojima su bili zatočeni i ubijani Bošnjaci.
“Tog 8. maja 1991. godine u popodnevnim satima meni su u kuću ušli momci koji su sebe nazivali “arkanovcima”. Rekli su da svi moramo u policiju. Sa brutalnim obraćanjem i vrijeđanjem da njihovi izginuše, a mi uživamo. Mi smo ustali i pošli. Imala sam tada sina koji je išao u školu Sarajevu, a ja ga dovela kući. Imao je 16 godina. Kćerka mi je bila sedmi razred. Krik mog sina nas je ostavio da ja danas svjedočim”- priča Šehida Abdurahmanović. Prisjeća se da je njen sin ispustio taj čudan krik, njoj su naredili da sjede, a muža odveli.
“Po informacijama kasnije, doveden je u zgradu, nije bio dugo tu. Odveden je u podrum i likvidiran. To su te žrtve koje su 1992. godine ubijane od Bijeljine do Foče. To je prvi genocid počinjen gdje su Bošnjaci pobijeni na radnim mjestima, u kućama, u stanovima. Nažalost, jedan od njih je bio moj muž”- dodaje Šehida.
Hamdija Fejzić, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, kazao je da i snimci koji postoje pokazuju stradanja civila u Srebrenici.
“Oni koji su ostali u gradu, uglavnom su ubijeni. Mnogi Bošnjaci koji nisu mogli pobjeći, bili su ubijeni i odvje i na drugim stratištima”- kazao je Fejzić u centru Srebrenice.
Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja “Žene Podrinja” Bratunac kazala je da za preživjele nije samo danas tužan dan, već čitava godina, a posebno juli.
“Naši najmiliji su tavrana i ubijani na najsvirepiji način i zakopani u masovne grobnice. U Kravici je ubijeno 1.313 osoba među kojima je moj muž i mnogobrojna familija. Moja braća, moje komšije, moja braća”- ispričala je. Podsjeća na priču svjedoka o ubistvima u Petkovcima.
“Nedžad Avdić nam je rekao da je 1995. godine u Petkovcima u školi, kao rijeka tekla krv, a danas bošnjačka djeca zajedno idu sa njima u školu”- rekla Šuhra i podsjetila da i pored zakona koji postoji, još nema obilježja na mjestima stratištima, na mjestima ubistva.
Vasvija Kadić i ostale žene, kroz Udruženje “Žene Srebrenice” godinama se bore da se obilježe mjesta najvećih zločina.
“Treba na nivou države da se donese neki rpedmet u školama da djeca uče o ovome. Oov ne vodi ničemu, ako se ovo sve ovako nastavi. Nadam se da će proraditi svijest”- poručuje Vasvija.
Osim Srebrenice, danas su posjećene još i lokacije Bijele kuće u Potočarima, zatim masovne grobnice Budak, masovnih stratišta u Kravici i Novoj Kasabi na području bratunačke opštine te masovnih stratišta Petkovce, Branjevo, Kozluk i na kraju Pilicu, na području Zvornika.
(Nataša Tadić)