Nina Stanarević iz Banja Luke je diplomirana grafička dizajnerka koja se knjigovezačkim poslom bavi desetak godina. Počela je to raditi još na fakultetu, a kasnije nastavila kroz vlastiti biznis. Nina je pokrenula “Studio Tisa” kojeg je registrovala prošle godine. Iako je ideja za biznism došla puno ranije, Nina je dobila posao pa je prolongirala otvaranje studija.
Ime “Tisa” odabrala je u skladu sa svojim interesovanjem za povijesno naslijeđe, podsjećajući da je tisa staro drvo kod Slovena, ali i rijeka. Danas u njenom studiju stvara se prava umjetnost od prirodnih i recikliranih materijala.
“Pravim sveske za crtanje sa papirnim i tekstilnim kategorijama. Radim pet vrsta uveza koje ne zahtjevaju ljepilo za spajanje već konac. To su koptski, long stitch, pamflet, tajni belgijski i japanski uvez. Svaki ima svoju namjenu i svaki je specifičan po nečemu”- priča Nina. Njene sveske se koriste uglavnom za crtanje jer je njen fokus na papirima, a koje reciklira. To su papiri koji imaju neku teksturu kako bi napravila unikatne predmete. Da bi olakšala rad, prošla je obuku na CNC mašini te je kasnije i kupila preko projekta na koji je aplicirala. Tako je povezala ručni rad i tradiciju sa modernim tehnologijama i dobila autentičan proizvod.
“Sada obrađujem medijapan koji mi je trenutno napovoljniji jer proces je dugotrajan i diže cijenu proizvoda. Medijapan je kompromis koji moram napraviti. Od punog drveta radim tacne i zdjele. Dosta koristim crni jasen od mog pradjeda. On ga je posadio prije 100 godina. Kada je on umro, djed je posjekao nekoliko stabala da bi nešto pravio na vikendici. Nikada nije iskorišteno, daske su stojale preko 40 godina i sada ih ja koristim”- priča ona. Dodaje da koristi stolarske ostatke, a svaki taj komad određuje proizvod koji će sačiniti.
“Generalno tako pristupam cijelom svom poslovanju. Ne tražim materijale na osnovu ideje, već mi materijali daju ideju za rad. Tako imam bolju iskoristivost samih materijala i proizvodi se manje otpada”- smatra ova grafička dizajnerka. Njeno poslovanje unaprijeđeno je kroz prijavu na nagradnu igru “Budi neko uz obrt eko” koju organizuje Partner mikrokreditna fondacija. Nina je osvojila prvo mjesto i 3.000 KM. Kaže da je njen otac vidio taj natečaj te joj sugerisao da se prijavi. Proces aplikacije je bio jednostavan, a kada je saznala da je ona sretna dobitnica, bila je iznenađena, ali i sretna.
“Sredstvima od nagrade sam kupila nož za papir, istražujem ponude za eko frendly štampače jer razmišljam da se proširim još na papirnu galanteriju pa da radim rokovnike, planere, printove, itd. Od ostatka novca, planiram organizovati radionice za podizanje ekološke svijesti o tome kako u svakodnevnom životu možemo primjeniti neke ekološke prakse”- kaže ova mlada poduzetnica. Svi njeni predmeti su jako zanimljivi i nastali na principu cirkularne ekonomije i ručnog rada. Primjera radi, korice jedne njene sveske sačinjava stara posteljina.
“Kada se posteljina izliže, ona se izliže na sredini, a krajevi ostanu čitavi i to se može iskoristiti u ove svrhe. Ja ne koristim knjigovezačko platno već tekstilno koje je oko nas. Posljednjih godina i ne kupujem platno, a ako i kupim, to je u second hand radnjama. Većina mog tekstila je kućni, posteljina, stolnjaci, zavjese, a imam i drugaricu koja šije torbe pa mi prebacuje svoje krpe. Onda ja njoj dajem neke stvari koje meni ne odgovaraju. Tako da kod nas sve kruži, ništa ne bacamo”- kaže Nina. Ako koristi kožne korice, to dobija od djevojke koje šije novčanike i koja joj da svoje ostatke. Nakon što iskoristi šta može, ono što preostali materijal daje djevojci koja pravi nakit.
“Svi se trudimo da iskoristimo što više sirovina. Ja svoj papirni otpad čuvam, pravim sama svoj papir. I sredstvima od Partnera, planiram radionice i jedna će biti baš o pravljenju papira i da ljudi koji dođu da nauče kako da iskoriste papirni otpad”- pojašnjava. Ninini proizvodi su malo skuplji, ali i jedinstveni i ekološki prihvatljivi.
“Moji kupci su ljudi sa akademije, studenti, dizajneri, arhitekti. Radila sam albume za svadbe kao poklone. Radim sa gravurama. Radim i radosnice za djecu i to se pokazalo kao super poklon. Radim spomenare. Cijene su različite jer svaka sveska je jedinstvena i cijenu formiram kada je završim”- naglašava ova vrijedna mlada žena koja stvara proizvode na koje ljudi nisu navikli, pa promovisanje i reklamiranje joj ide malo teže.
“Teško je na našem tržištu praviti ovako nešto skuplje i neobično. Ali mene ovo čini srećnom”- zaključuje Nina čiji razmišljanje o zaštiti okoline je zaista fascinantno ali i inspirativno. Ona svojim primjerom pokazuje das sve što je okolo nas, ne mora biti iskorišteno i odbačeno već da sve ponovo može dobiti smisao i svrhu.
(Nataša Tadić)