Foto: Balans
Manifestacija „Igre i običaji svjeroistočne Bosne“ dio su obilježavanja Dana evropskog naslijeđa u Bosanskom kulturnom centru u Tuzla. Između ostalog, prikazana je izložba narodnih nošnji svjeroistočne Bosne iz fundusa KUD „Modrački mornari“ te Sekcija za rukotvorine „Žene za tradiciju“ iz Šerića kod Živinica
Veoma zanimljiva nošnja je feredža, rijedak primjerak pronađen u Đurđeviku. Zna se samo da je pripadoa ženi koja se udala u to mejsto, a ne zna se odakle je došla i donijela tu odoru. Kada je dolazila, njeno lice je bilo potpuno prekriveno kako se ona ne bi vidjela i da joj je to bila zaštita protiv uroka, po tadašnjem vjerovanju. To je bila nošnja koju je donijelo Osmansko carstvo kada žene nisu smjele izlaziti otkrivene na ulicu. Oblačile su feredžu kao kaput, preko toga jašmak, kojim pokrivaju nos, a imućnije žene su nosile peču kao masku, te na kraju bošču.
“Karakteristično za ovu feredžu je da je okolo obrađena gajtanima, u zavisnosti crnom ili bordo bojom ili neko smeđom, ovisno od imovinskog stanja. Karakteristična je jaka, što je jaka duža, to je žena imućnija. Imamo neke jake u gradskim sredinama koje su izvezene cijele, od vrha do kraja i to je značilo da je žena iz imućne porodice”- pojašnjava Omerkić Elmedin, ekonom KUD „Modračku mornari“ iz Šerića kod Živinica.
Almedin Omerkić
Poslije feredže, dolaze druge vrste odjevnih predmeta, pokazuje nam Edhija Džinić, vokal u Udruženju sevdalija „Avdo Vrabac“ Tuzla koja je obučena u muslimansku narodnu nošnju.
Edhija Džinić
“Čini je košuljica sa zlatnim vezom, jelače, pas koji je isto vezen sa tim zlatnim vezom, dimije koje su se nosile na ovom području i šire, po Bosni. Papuče i na kraju fesić na glavi sa zlatnim dukatima”- objašnjava i naglašava da na svim nastupima nastoji promovisati nošnju.
Najstarija nošnja među izloženima je bio ženski komplet kojeg je napravila Jevrejka, a kojeg su nosile žene iz sefardskih porodica.
Izložene su i pravoslavne nošnje sa Ozrena, katoličke iz okolnih tuzlanskih sela, tačnije, Husina i Donjih Dubrava, nošnje iz Podrinja, itd.
Neki orginali su sačuvani, a dosta je replika koje rade članice Sekcije “Žena za tradiciju” iz Šerića kod Živinica.
“Nije lako, treba vremena, dosta informacija, da se nađu adekvatni materijali. Mislim da mi uspijevamo napraviti kvalitetne replike za kulturno umjetnička društva i za privatne potrebe”- pojasnila je Sanela Čičkušić iz Sekcije. Ona dodaje da se replike rade po primjerima očuvane nošnje ili po dokumentima koje posjeduju muzeji u BiH. Tako su sačinile muslimansku nošnju iz Podrinja koja je uništena u ratu.
“Uništeni su svi dijelovi nošnje tokom agresije, ali Zemaljski muzej u Sarajevu je sačuvao par fotografija i zapise kako su nošnje izgledale, pa smo se mi, uz savjete stručnjaka, izradile deset kompleta muške i ženske nošnje za potrebe našeg kulturno-umjetničkog društva, pa onda i za druge. Ona se sastoji od vezenih gaća, lanenog platna, košulje od tkanog lanenog platna bogata vezom. Tu je marama sa kericama, imamo tu i šal-pojas, vuneni šal koji se nosio oko pasa, a malo bogatije djevojek su imale i pafte. I vezeni peškir”- pokazuje Sanela. Ono što je zanimljivo za pomenuto udruženje je to da članice idu korak dalje pa stvaraju moderne odjevne predmete, a sa motivima tradicije i običaja. Tako je Sanela skrojila posebnmu haljinu na kojoj je izvezla motiv koji se nekada nalazio na kraljevskoj košulji.
“Ovo na meni nije narodna nošnja već je motiv koji je iskorišten sa rukava košulje sa kraljvskog grada Bobovca iz Kraljeve Sutjeske i ovaj motiv na mojoj haljini je motiv sa jednog od rukava te nošnje”- pokazuje ona.
Narodne nošnje dio su bogate povijesti kojoj treba posvetiti više pažnje, rečeno je na izložbi.
“Naime, htjeli smo da popularizacijom narodnih nošnji, vratimo njenu bitnost, a samim tim želimo pokazati da je ona dio identiteta ovih naroda”- rekao je Benjamin Bajraktarević iz Bosanskog kulturnog centra Tuzla.
S njim se slaže i naš sagovornik sa poečtka priče koji naglašava da mladi nisu toliko zainteresovani za čuvanje običaja, tradicije, naslijeđa.
“Na neki način, veoma je bitno jer to je naš identitet. Ako to izgubimo, gubimo svoje postojanje i odričemo se onog odakle smo mi potekli”- zaključuje Omerkić.
Sve nošnje pokazuju bogatstvo i raznolikost naroda na ovim prostorima, sve razlike, a opet tolike sličnosti među narodima.
(Nataša Tadić)