Smiljana Tadić iz Donjih Dubrava bavi se izradom zanimljivih dekoracija za Božić i Novu godinu, a koristeći različite motive. Ona spaja moderne predmete sa starinskim i prirodnim materijalima i tako im daje poseban značaj.
Dvorište i kuća Smiljane Tadić iz Donjih Dubrava su odavno ukrašeni i dočaravaju prazničnu atmosferu, Božić i Novu godinu. Ispred vrata nas dočekuje zanimljiva jelka. Napravljena minimalistički od drveta breze u kombinaciji sa grančicama smreke, a ispred nje je drveni jelen. Na vratima veliko zvono, ukrašeno granama drveta nekog voća i grančicama četinara. Sve svezano starinskom, krpenom mašnom.Ulazeći u kuću, na stepenicama se odmah primjete drvene figure jelke, jelena, Djeda Mraza.
Predbožićna atmosfera je nešto čemu se baš veseli i voli te posebne dane, priča nam Smiljana.
“Volim to nešto posebno osjetiti u zraku. Tu posebnost unosim i u svoj dom i to dekoracijama koje volim kupovati. Međutim, ono što mene ispunjava je to da ja volim uklapati sa nečim što sama osmislim ili prenesem neke ideje koje se sada mogu pronaći svugdje”- kaže ona.
Retro, vintage, starinski izgled elemenata u njenoj kući, daju poseban ugođaj i za praznike, ali i inače. Primjera radi, stol u dnevnoj sobi sačinjen je o starih vrata i ukombinovan je sa staklom, a u njemu se nalaze razni predmeti koji oslikavaju Smiljaninu kreativnost. Između ostalog, srce sačinjeno od zahrđale i iskorištene bodljikave žice. U dnevnoj je i manja drvena jelka, ali i željezna zvijezda uklesana u dasku. Iznad njih okačeno drvena pahulja, srce i zvijezda, a sve, također, od različitih vrsta drveća. Moglo bi se reći, prava umjetnička djela.
Ova kreativna žena izrađuje predmete od starog drveta, žice, metala, stare hartije. Praznične ukrase nastoji praviti materijalima iz prirode.
“Obezbjedim žicu, sakupim grančice, mahovinu, različite vrste drveta, šišarke i druge stvari koje nađem i onda počinje moj kreativni nered”- pojašnjava. Svake godine, nastoji osmisliti nešto novo, neki novi predmet, ukras.
“Ove godine sam kugle za jelku oblagala sa stranicama starih knjiga, paketiće sam zapakovala u papir za pečenje kolača, u kalupe od kolača sam stavljala mahovinu kao dekoraciju, a vijence sam napravila od žice iz susjedove ograde”- kroz smijeh nam priča i dodaje da su joj bitne boje, ugođaj koji čine i cjelina koju zaokružuju.
“Možda moje dekoracije nemaju sjaj, ali imaju nešto što ih čini meni posebnima”- zaključuje naša sagovornica. Osim dekoracija, Smiljana za praznike pravi i raznovrsne kolače, a ove godine goste planira poslužiti u starinskoj ladici koja će biti svojevrsna zdjela.
(Nataša Tadić)