Foto: Balans
Kuća bosanskog jezika u Tuzli je stalna muzejska postavka posvećena bogatoj historiji bosanskog jezika i bosanskohercegovačke kulture.
Njena stalna muzejska postavka se sastoji iz dvije cjeline.
Prva cjelina donosi sadržaje (povelje, epigrafske natpise, pisma, rukopise, štampane knjige) od Povelje Kulina bana (29. avgust 1189.) do Ustava Federacije Bosne i Hercegovine iz 1994. godine kada se bosanski jezik, nakon ukidanja njegovog naziva 1907. godine, ponovo vraća u službenu upotrebu.
Tu su još i sadržaji Povelje bana Stjepana II Kotromanića, Kunovski zapis, Humačka ploča, Pismo Gazi-Husrev bega, zatim naslovne stranice knjiga Matije Divkovića, Nauk krstjanski i prevod djela Ispovjedaonik, fra Stjepana Matijevića sa latinskog na bosanski jezik, tekst fra Antuna Kneževića objavljen u časopisu „Bosanski prijatelj“ 1870. godine, kao i službene evidencije iz austrougarskog perioda (1878-1918), te reprint izdanje „Gramatika bosanskog jezika“ iz 1890. godine.
Druga cjelina je posvećena autoru prvog bosansko-turskog rječnika, Muhamedu Hevaiji Uskufiju, koji se u literaturi naziva Maqbuli Arif i/ili Potur Šahidija. Djelo je nastalo 1631. godine i predstavlja vrijedno djelo slavenske lingvistike i pravu vrijednost u historiji slavistike. Ovaj rječnik predstavlja materijalni dokaz i kulturni spomenik o višestoljetnoj kulturnoj prošlosti bosanskog jezika i Bosne i Hercegovine.
(Balans/TZT)