Foto: Balans
Članice Kola srpskih sestara u Tuzli danas su ofarbale oko 1.000 jaja koja će podijeliti na Vaskrs. U dvorištu Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice, uz druženje, obavljena je još jedna priprema pred veliki blagdan.
Nekada su se jaja bojala drugačije. Uz pomoć prirodnih boja, poput luka i drugih biljaka, koristeći vosak, itd. I to se oduvijek radilo sa uživanjem, prisjetila se danas Slavojka Jurić.
“Moja mama je farbala sa voskom. Žene su to tako farbale.Maloprije smo se prisjećale toga. Farbale su se i sa lukovinom na prirodan način. Stave se u najlon čarape pa se stisne ta trava i oslika se lik. To su prirodni načini”- objašanjava. No, već dugo jaja se boje inudstrijskim bojama. Članice Kola srspkih sestara su to radile godinama na klasičan način, a od prije nekoliko godina su počele sa novom metodom. Tačnije, u dvorištu crkve naspu kazan vode u koji se dodaju boje. Pletenu drvenu korpu sa jajima potom spuštaju u vodu. Istovremeno se jaja i kuhaju i boje.
U prvu vodu koja se stavi u ovaj kazan, doda se 60 farbi za jaja. Za svaku narednu turu, dodaje se još 20 novih farbi. U jednu korpu može stati najmanje 150 jaja. To je brži lakši način bojanja jaja za Vaskrs. U vodu se još dodaje i ocat, a kuhana jaja se premažu jestivim uljem i ostave da se ohlade u korpama. Zašto se baš sva jaja oboje u samo crvenoj boji?
“Kada je Isus Hrist trebao vaskrsnuti, žena je držala obična jaja u svojoj haljini, u nekoj krpi. Jaja su, dok je on vaskrnuo, postala crvene boje”- ispričala je 13-godišnja Anja Petrović pokazujući nam obojena jaja.
U ovom kolektivnom bojanju, redovno učestvuje porodica Hajdukov iz Tuzle. Ovaj put Saša i njegova kćerka Darja.
“Isti smo mi tu parohijani uvijek. To je postala sada naša tradicija. Uvijek znamo svi ko dolazi i šta je čije zaduženje. To nam je nekako postalo naše zajedničko druženje i provođenje vremena, a uz to bojimo i jaja”- kazala da je Darja dok je njen otac pazio na jačinu vatre i da jaja ne popucaju u vreloj vodi. Uz pomoć još jednog člana zajednice, skidali su korpe sa vrelim jajima i nosili za stolove gdje su žene dalje pobrinule za jaja.
“Ovo je naš najveći pravoslavni praznik i znamo svi šta on predstavlja u religioznom smislu. Privatno predstavlja provođenje vremena sa porodicom, slavu života”- naglašava Darja.
Tuzlaci pravoslavne vjeroispovijesti i kod svojih kuća boje jaja, pričaju nam. Ne samo u crvenoj već i u drugim bojama i to uglavnom rade na Veliki petak. Osim toga, rade i druge pripreme za Vaskrs.
“U subotu i malo prije, pravimo hranu i kolače i sve to. Radujemo se. U nedjelju ujutru, na Vaskrs, idemo u crkvu, molimo se Bogu i slavimo Vaskrs”- priča Anja.
Sa druge strane, Slavojki sa početka priče, čar ovog blagdana je u iščekivanju i dugotrajnim pripremama.
“E, to je meni zanimljivo i lijepo. To iščekivanje, čišćenje kuće, čekanje. Starije žene su prije govorile: Sad će Uskrs,Vaskrs, Božić. I to na mjesec dana prije. Mi djeca smo govorili: Pa, kako to sad spominješ, mjesec dana prije? Sada to doživljavam baš tako. Čar je u tom čekanju. Čistiš kuću, čistiš sebe, čistiš dušu, bojiš jaja, praviš ručak. To su ljudske radosti”- kaže Slavojka. Ipak, naglašava, njena najveća radost je da joj dođu djeca iz inostranstva, a ovaj put je došao sin sa kojim će proslaviti Vaskrs.
Večeras u crkvi je predviđena molitva, čitanje jevanđelja i isčekivanje velikog pravoslavnog praznika.
(Nataša Tadić)