Foto: Balans
U Memorijalnom kompleksu Veljaci u Bratuncu danas je obavljena kolektivna dženaza i ukop identificiranih žrtava ubijenih u ratu od 1992. do 1995. godine na tom području.
Jedna žrtva je identificirana, odnosno, Kajtaz (Šećo) Salkić. U drugom tabutu, ukopani su posmrtni ostaci dvije osobe za koje se pretpostavlja da su žrtve lomače u Suhoj, dok se u trećem tabutu nalaze posmrtni ostaci i dijelovi tijela za šest osoba iz mjesta Voljavica.
“Moje matere amidžić se kopa. On je poginuo 1993. godine. Prošle godine smo ga pronašli. Neka, da se znaju gdje su mu kosti. Bio je dobar čovjek, dobar otac, dobar muž”- kroz suze je ispričala Zumra Ibišević iz Hranče kojoj su zločinci ubili više od deset članova porodice.
I Sadika Paranglija iz Suhe danas je prisustvovali dženazi i ukopu. Prisjetila se razmjera velikog zločina kada su ljudi zapaljeni u Suhoj.
“Popaljeni su, sine. Ja mislim da ih je u kući zapaljeno 17, a bilo je šestero ili sedmore djece do 10 godina. Na spavanju su nas pohvatali, opkolili. Ja sam imala petero djece. Jedan sin imao 16, jedan 17 godina. Ja sam njih kroz prozor uspjela izbaciti. Oni su pobjegli. Došao mi je komšija, udarao me puškom u leđa da ih nađem, da ih pobiju. Oni su se sakrili, bili u šumi. I muž. Na kraju sam ih morala zvati da izađu. Bili su onda u logoru. Muž mi je umro poslije logora, djeca izmučena. Suha je bila najgora, nema šta nisu radili i u šta se nisu pretvarali”- ispričala je žena koja je preživjela zločine.
Danas je smiraj našla samo jedna žrtva, Kajtaz, a koji je na najsvirepiji način ubijen 1992. godine.
“Znači, 33 godine je trebalo da se pronađe i identifikuje i dostojanstveno ukopa. Pretuženo je da kopamo dvije žrtve koje nemaju svoje ime i prezime. Imali su 1992. godine, ali 2026. godine, još nisu dobile svoj identitet, a dobili su mjesto u Veljacima, da se smire”- rekla je Šuhra Sinanović, Predsjednica Udruženja “Žene Podrinja – Bratunac” u Bratuncu. Naglasila je da zločine u Bratuncu, doneseno malo presuda te da preživjeli sreću one koji su činili zločine.
Manjina je naređivala, većina izvršavala zločin, a svi nijemo posmatrali, podsjetila je Sinanović.
“Što se tiče Bošnjaka ovdje, vrši se diskriminacija nad nama, mi smo građani drugo reda. Nikada ne možemo obilježiti nešto svoje. Ni Prvi mart u Domu Kulture, ni 25. novembar, a zabranili su nam i prikazivanje firma. Oni sve mogu obilježavati. Sve to nijemo posmatra Međunarodna zajednica, OHR isto kako su posmatrali i od 1992. do 1995. godine”- ogorčena je ova povratnica i podsjeća da je Bratunac najkrvaviji grad sa najviše ekshumiranih grobnica do sada, a u prilog tome ide i činjenica da je ubijeno 62 djece koja su imala do 11 godina, a kompletno je ugašeno devet porodica.
Među onima koji su danas odali počast žrtvama su i članice Udruženja “Žene u crnom” iz Beograda koje su ponovile da neće prestati zalagati se za kažnjivost zločina počinjenih u njihovo ime.
“Uporno i dosljedno ćemo se zalagati za pravdu i za žrtve sa porodicama i preživjelima. Mi smo prisutne ne samo tokom dženaza, već tokom cijele godine radimo sa ženama”- izjavila je Staša Zajević, predsjednica udruženja.
Prema dostupnim podacima, od 1992. do 1995. godine na području Bratunca ubijeno je 3.335 bošnjačkih civila. Među ubijenima bio je veliki broj žena, djece i starijih osoba, dok značajan broj odgovornih za počinjene zločine još uvijek nije procesuiran. Do sada su u Memorijalnom centru Veljaci ukopane 322 žrtve. Pored toga, tijelo efendije Mustafe Mujkanovića ukopano je u haremu lokalne džamije, dok su pojedine žrtve, prema željama porodica, ukopane i u porodičnim mezarjima.
(Nataša Tadić)