Foto: Balans
Putujuća izložba “Priče iz Srebrenice” danas je otvorena u prostorijama Doma mladih u Tuzli. Organizator izložbe je Memorijalni centar Srebrenica u saradnji sa Centrom za kulturu Tuzla, a realizira se u okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici.
Izložba je prikazala pet ličnih priča, pet nestalih i ubijenih osoba, a prisutni su mogli vidjeti i predmete vezane za njih kao i pogledati pet video svjedočanstava o genocidu u Srebrenici. Jedan od onih čija je priča prikazana je Nedžib Hrustić. Bio je u Srebrenici do 1995. godine, priča nam njegova svastika, Nura Begović, predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice”.
“Imao je taj posljednji sastanak sa mojom sestrom i svoja dva sina. Jedan sin je otišao s njim kroz šumu, a drugi je bio mali. Išli su kroz šumu i negdje u šumi iznad Konjević Polja, presiječena je kolona i granatirana. Njegovi posmrtni ostaci nađeni su u magacinu u Kravici. Znači da su oni njih onako ranjene, svodili ih u magacin, maltretirali i ubijali”- kaže Begović. Njegova supruga Adila ga je prepoznala po ličnim predmetima koje je imao uz sebe kada je ubijen. Odjeća je bila u rasapdnutom stanju, ali supruga ga je prepoznala po kajišu koji je bio na jedno mjestu zakrpljen. Naime, on je bio oštećen, a Adila ga zašila na šivaćoj mašini tokom opsade Srebrenice. Taj kaiš je bio danas izložen uz pisanu priču o Nedžibovoj sudbini.
“Ovo treba ostaviti, ovo je vječno, ovo je dokaz genocida, zločina. Na osnovu ovih predmeta i naših svjedočenja, mi sudimo zločincima. Ne damo da se nikome ne ponovi Srebrenica”- poručuje Begović.
Osim Nedžibove priče, prikazana je i sudbina Muhameda Hafizovića čiji džemper je danas svjedočio o njegovom postojanju. Džemper je sačuvala njegova sestra Sabra. Dok je bježala sa mjesta zasjede na Kameničkom brdu, vidjela je bratov džemper. Uzela ga je i s njim je uspjela doći do Tuzle.
Jedna vunena čarapa je sve što je ostalo od Huse Begovića koji, kao učesnik kolone Marša smrti, nije preživio. Posljednji put je viđen u Konjević Polju, a njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici Kamenica kod Zvornika. Prilikom identifikacije, porodica je prepoznala Husinu cipelu u kojoj je bila jedna vunena čarapa, ručni rad njegove supruge Azre.
Tabakera Selima Pejzića, rodom iz Vlasenice, jedino je što je ostalo od njega. Bio je u Srebrenici toko opsade, a godine i bolest su ga spriječile da se pokuša domoći slobode. Na punktu vojske bosanskih Srba, ispred UN-ove baze u Potočarima, odvojen je od supruge Đule i kćeri, odvezen sa ostalim muškarcima i strijeljan na području Zvornika gdje su i pronađene njegove kosti. Uz njega je pronađena ručno rađena tabakera, napravljena za vrijeme opsade Srebrenice.
Još jedan izgubljeni život je onaj od Hasana Handžića, rodom iz Osmača. Posljednji put je viđen na punktu u Potočarima, odvojen od porodice i sa bratom Hakijom, odveden u “Bijelu kuću”. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u Kamenici zajedno sa naočalima koje nisu pretpjele oštećenje.
“Ova izložba sadrži pet predmeta, pet ličnih priča, pet montiranih snimaka svjedočenja ljudi o genocidu u Srebrenici i životu tamo. Kada spojite ta dvije stvar, dobijete cjeloukupni život Srebrenice”- rekao je Ahmetović Ahmo, saradnik Memorijalnog centra Srebrenica i jedan od autora izložbe.
Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle, podsjetio je da je Tuzla, za vrijeme rata, primila više od 50.000 izbjeglica iz Srebrenice i drugih područja.
“Građani Srebrenice su i građani Tuzle. Mi osjećamo potrebu da istinu o genocidu koji je počinjen u Srebrenici, uvijek ističemo u prvi red. Ta kultura sjećanja je veoma bitna. Ne smijemo zaboraviti ono što se desilo. Uvijek moramo tražiti pravdu i promovisati istinu o svakom genocidu. Na takav način možemo graditi bolju budućnost”- poručio je Lugavić.
Poslije Tuzle, izložba će biti organizovana u Sarajevu, Mostaru i Prijedoru.
(Nataša Tadić)