Foto: Balans
Dani Matice Hrvatske Tuzla i Hrvatskog doma svečano su otvoreni sinoć u Amfiteatru Katoličkog školskog centra “Sveti Franjo” Tuzla i traju do 1. decembra 2023. godine.
Ova kulturna manifestacija započela je zanimljivm predavanjem pod nazivom “Demografske i etnološke odlike hrvatskih sela tuzlanskoga kraja”, a autor je dr.sci. Danijel Barišić. Prisutni su imali priliku čuti o nekadašnjim svadbenim običajima i teferičima u selima oko Tuzle. Kako je pojasnio Barišić, ideja za istraživanje na tu temu je potekla od profesora Saliha Kulenovića.
“Probudio je interes kod mene da se počnem baviti etnologijom, a da to ne ide u smjeru hiperprodukcije i radova koji se temelje na tome “ovo je staro 100 godina” i slično nego da se pozabavimo pričama, kontinuitetom običaja i kontinuitetom onog što je taj naš taj svijet radio od sredine 19 stoljeća pa na ovamo”- pojašnjava autor. Nažalost, stariji ljudi koji bi mogli ispričati te priče, nisu više među živima te je malo toga zapisano što je velika šteta jer se radi o malom području, a koje je bilo pod uticaje i istoka i zapada. Dosta toga smo preuzeli o drugih, nešto se razvilo autohtonog. Nekoliko je zanimljivosti kada se priča o zajedničkim svadbenim običajima na tuzlanskom području.
“Sve se temelji oko hrane, prije svega. Šta god radimo ovdje, bitno je da se dobro jede, a sve ostalo ide u neki drugi plan. Zajedničko je to što da sve što se događa u narodu lijepo, pokušava se podijeliti. Sve što imate kod kuće, pokušavate na najbolji i najkvalitetniji način prezentriati selu i malo šire. To je ono što se zove “nam” u naše narodu, kada vi u svojoj želji da pokažate, želite se malo isprsiti da o vama lijepo govore, da ta priča traje, da se ovamo pripovijeda i da, u to vrijeme, čak budete neki trendseteri”- objašnjava Barišić.
Primjera radi, jedan od ukinuti običaja je “duvak”, odnosno, veo kod mladenke. Njega je donosila kuma, odnosno, “enđa”. Danas je to preraslo u bidermajer koji se baca. Neki običaji su se zadržali poput prodavanja mladenke na vratima kada dođu kum i kuma, zatim donošenje darova, darivanje rodbine i ukućana. Nažalost, sve se to svelo na materijalno.
“Danas nema više darova već je postala tradicija darivati u novcu što je možda sa današnjeg aspekta života, praktičnije. Zato, ne možemo kazati da nešto ne treba zadržati na silu ako više nema učinka i smisla. Ljudi žive na drugačiji način, organizuju slavlja drugačije i svi oni, od kulture i tradicije, zadržavaju ono što žele”- naglašava on.
Poseban aspekt stavlja na druženja stavlja na nekadašnje teferiče, masovna okupljanja i druženja.
“Nemamo mi više vremena za prave teferiče. Imamo slavlja poput Nove godine, Praznika rada, Dan žena…Ali nisu to klasični teferiči, to su zabave jer se tu bira određena vrsta glazbe i način na koji se sprema. Nama nedostaje pravog narodnog veselja. Ali nedavno je završio vašer u Puračiću i ljudi kada to gledaju kažu da je to “seljački”, grubo rečeno. Međutim, to je naša tradicija, naša stvarnost. Ako se neko osjeća dobro u tome, to treba poštivati. Ako vi i ja nemamo isti ukus, ne moramo tamo otići. Zadržimo se u krugu u kojem je nama dobri i sa ljudima sa kojima je nama dobro”-priča Barišić. Ipak, dodaje, bitno je očuvati običaje jer smo skloni prihvaćanju svega i svačega u današnje vrijeme.
“Nemamo filtera, a ako nemamo filtracije, često padnemo u neukus i kič. Jako je važno izbjeći to. Nažalost, često se susretnemo u tim etnološkim okvirima, da su ljudi usvojili kič, a da toga nisu ni svjesni”- smatra.
Na kraju, zuašto bismo trebali čuvati običaje i prenositi ih mlađim generacijama?
“Bilo bi lijepo da kada učimo historiju, znamo od koga potičemo i budemo svjesni toga da mi nismo ponikli na bečkom dvoru, ni na Topkapi u Istanbulu, nego smo mi ljudi koji smo odrasli pod oblacima i suncem Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju Tuzle i da se na takav način prema našem okruženju, našoj historiji , trebamo zadržavati i osvrtati sa puno više enrgije, želje i ljubavi”- poručio je Barišić.
(Nataša Tadić)