Foto: Balans
Brojne delegacije, kolege, rodbina i građani danas su u Tuzli na vječni počinak ispratili novinara Saliha Brkića.
Almasa Hadžić, novinarka u penziji, prisjetila se zajedničkih novinarskih zadatak i terena sa Brkićem te kazala da je to čovjek kojeg ne možeš, a da ne zapamtiš.
“On je živio novinarstvo. Nijedan događaj u ovim krajevima nije mogao proći, a da on nije bio prvi tamo. Njemu nisi mogao dojaviti da se nešto dogodilo jer je on uvijek prije svih znao. Išli smo zajedno na terene gdje smo preživjeli i lijepih i ružnih trenutaka. Bili smo svjedoci. On je bio jedna živa enciklopedija”- prisjeća se Hadžić. Ono što je bilo zanimljivo za Brkića, nastavlja ona, je to da je imao nevjerovatnu memoriju o tome što se događalo na ovim prostorima.
Almasa Hadžić
“Pamtio je svako ime osobe sa kojom je nekada radio. Kada ga pitam za koga, znao je sve. Najviše ga pamtim po događaju na otkopavanju jedne masovne grobnice kada sam ga vidjela da plače. Teško mu je bilo u mnogim situacijama, ali tu je zaplako. Pokušao je utješiti oca čije su dvoje djece i suprugu iskopavali iz grobnice. Krenule su mu suze. Tada mi je rekao: Jesmo novinari profesionalci, ali nismo od drveta”- kaže Almasa.
Aleksandar Marković, urednik FTV, nije krio emocije danas.
“Imao sam sreću da sam ga poznavao i da sam priliku da radim. Teška mi je spoznaja da ga više nema. Pamtit ću ga po jednoj dobrotiti, širini, intelektu. Pružao je ruku mladim ljudima. Meni je bio novinarski otac, a možda čak i otac, malo više o toga”- rekao je Marković. Posebno se osvrnuo na tu Salihovu povezanost sa Srebrenicom.
Aleksandar Marković
“Ono po čemu ću ga posebno pamtiti je da me je naučio da zavolim Srebrenicu na onaj način na koji se treba voljeti, da shvati šta se desilo. Godinama smo pričali o tome, a nikada, iako je radio najteže stvari kada je u pitanju genocid, otkopavao masovne grobnice, nikada nijednu ružnu riječ nisam čuo protiv druge nacije. Samo je promovisao istinu, držao se onog profesionalnog”- rekao je ovaj novinar.
Žarko Vujović, predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona, rekao je da je Salihova smrt gubitak za sve.
Žarko Vujović
“Salih Brkić nije bio samo novinar, bio je humanista i sinonim za nekog dobrog bosanskoherecgovačkog čovjeka. Svaka njegova reportaža se morala pratiti sa istinskom dubinom i simpatijom. U novinarsku profesiju unosio je kompletnog sebe. Teško će se nadoknaditi taj gubitak”- mišljenja je Vujović.
Nađa Ridžić, predsjednica Društva novinara BiH podsjetila je prisutne kako je Salih sam išao kod ljudi, a često su ga i oni zvali i bio je dobro informisan.
Nađa Ridžić
“Nije mu trebao neki portal ili Facebook da zna gdje se šta dešava. Njega su zvali ljudi jer su mu vjerovali. On je živio vrijeme u kojem je njegova priča bila istina. Nažalost, sa Salihom odlazi dio nas, odlazi to dobro novinarstvo kada se novinarima i medijima vjerovalo”- poručila je Ridžić.
Na kraju, od doajena domaćeg novinarstva, oprostile su se mlade kolege iz ITC FTV Tuzla kojem je taj kolektiv bio druga kuća.
Dino Durmić
“Novinarima bi trebalo biti lako pisati, prenijeti emocije na papir. No, ipak, postoje momenti kada novinarsko pero presuši. Nama, čika Salihovoj djeci iz ITC-a Tuzla, to se desilo u petak. Naša bol i žalost ne može se porediti sa boli porodice. No, imajući u vidu činjenicu da su redakcije mnogima od nas, a posebno čika Salihu, bile druga kuća, mi smo njega, a i on nas, na neki način doživljavali drugom porodicom. Salih Brkić veliki novinar, još veći čovjek”-kazao je Dino Durmić, šef ITC Tuzla i poručio da Salih Brkić neće biti zaboravljen kao ni njegova djela.
(Nataša Tadić)