Foto: Balans
Rudari, porodice, građani, brojne delegacije danas su odale počast i položile cvijeće na spomen obilježje sa imenima 180 rudara koji su na današnji dan prije 35 godina poginuli u jami Dobrnja-Jug.
Ta nesreća je bila najveća na ovim prostorima. Kompletna smjena je stradala, osim Smajla Imamovića. Imao je tada 25 godina i šestu godinu je radio u jami. Nekim čudom je preživo uz teške tjelesne povrede od kojih se dugo vremena oporavljao, a traume ga prate i danas. Kako priča, od nesreće, ne spava i proganjaju ga sjećanja.

“I nakon 35 godina, to je trauma. Od nesreće do danas, normalno, idem ljekaru, a zdravlje mi se dosta narušilo. Meni je ovaj dan drugi rođendan. Svake godine dođem da odam počast stradalim komoratima”- ispričao je Imamović koji je, poslije nesreće, ipak, vratio u rudnik na drugo radno mjesto je zaradio penziju. I danas je naglasio da uslovi u rudnicima nisu se poboljšali od te nesreće te da rudarima treba dati uslove da bi radili ionako težak i mukotrpan posao.

Svojevremno, Kantonalno tužilaštvo TK je utvrdilo nema krivične odgovornosti za stradanje rudara te da je do eksplozije došlo nepravilnim miniranjem čelične pregrade. Jama Dobrnja-Jug, nakon te velike nesreće, zauvijek je zatvorena.

U nesreći bez oca je ostao Damir Brašnjić. Imao je šest godina, a njegov otac Sadil, 30 godina.

“Obzirom da je on radio u smjenama, priroda posla je bila takva da smo se rijetko viđali. Ali ima tih momenata otac-sin kojih se ja sjećam. Koji me drže u životu i to je neka moja vodija. To mi daje snagu”-kazao je Brašnjić.

On je uposlenik “Rudnika “Kreka” te je danas podsjetio da rudarima treba veća pažnja, ako se uzme u obzir u kakvim uslovima rade.
“Evo, ja sam rudar i ponosan sam što sam rudar. Nas boli što ovaj rudarski posao nije na onom nivou gdje bi trebao biti. Ipak, rudar je neko ko je izgradio ovu državu”- naglasio je naš sagovornik.
Da su rudari i rudnici u nezavisnom položaju, podsjetili su i sindikati.
“Vidimo da neki ljudi danas govore da su se preprano digle ruke od rudnika. Mi mislimo da te ruke i nisu bile dovoljno na rudnicima u pravom smislu te riječi. Danas, 2025. godine to ljudi govore, a mi smo govorili još 2021. godine da su nas se rano odrekli”- mišljenja je Sinan Husić, predsjednik Saveza samostalnih sinidkata rudara FBiH.

Da je situacija nejasna, pokazuje činjenica da se priča i o zatvarnju rudnika, ali i o tome da će se ugalj još dugo koristiti.
“Sve ono što je perspektivno i gdje još postoje ekonomski opravdani uslovi za eksploataciju, oni daju obećanja da će se tu pristupiti u zanavljanju opreme, a ide se i u tom pravcu da se primi nova radna snaga”-objašnjava Senad Sejdić, predsjednik Sindikara rudara “Kreka” Tuzla. Sejdić izražava nadu da će uskoro biti prebačeno i instalirano široko čelo iz zeničkog rudnika u jamu Mramor.

“Na taj način da se humanizira rad, ekonomski opravdano da se radi. I da taj, jedini podzemni kop u „Kreki“, privede svoj životni vijek jer ima uglja još za desetak godina”- naglašava sindikalista.
Sanel Buljubašić, direktor „Elektroprivrede“ BiH, kazao je da je u toku proces vezan za prebacivanje i instalaciju mehanizacije.

“Mislim da će se taj projekat dovesti do kraja i da na taj način obezbijedimo dovoljne količine uglja lignita za termoelektranu Tuzla, Blok 4 i Blok5, a humanizacija rada bi bila na visočijem nivou”- izjavio je direktor. On se osvrnuo i na priču da je ulazak rudnika u koncern “Elektroprivrede” bila greška.
“Sama činjenica da su rudnici dužni 1,2 milijardu KM, a ušli su u proces konsolidacije sa 36 miliona KM i nijednu godinu do 2009. godine, nisu poslovali pozitivno, možemo kazati da taj proces nije dao određene rezultate”- zaključuje.

A sindikati već odavno pričaju o tome.
“Mi isto tako dijelimo mišljenje svih onih koji govore da je odluka o kocnernu pogrešna, samo što smo to mi govorili puno ranije”- podsjeća Husić.
Ipak, Kreka se bori za opstanak pa je u julu proizvedeno 130.000 tona uglja što je najbolji rezultat u posljednje tri godine.
(Nataša Tadić)





