Foot: Balans
Svečanim defileom kroz Tuzlu, obilježen je 15. januar Dan vozača i automehaničara u ovom gradu. U svečanoj povorci učestvovalo je 80 različitih vozila, javnih i privatnih preduzeća, a najviše kamiona i autobusa koji su prošli kroz cijeli grad.
Među vozačima i Damir Kahrimanović iz Živinica koji vozi autobus. Ovim poslom se bavi više od 10 godina, pojašnjava.
„To mi je otac radio i zavolio sam to kao mali. Sa njim sam putovao svagdje i želja mi je bila da vozim i ja i tako sam se opredijelio za ovo. Vozimo po BiH, a i za Tursku, Španiju, Italiju. Nema gdje nas nema“- priča nam i dodaje da su velike razlike biti vozač u BiH i vozač u Evropi. S obzirom da Kahrimanović svoj posao radi srcem, zadovoljan je.
„Lijepo je kada voliš svoj posao. Bude i problema, ali sitnice su. Riješi se sve to. Kada imamo neki problem na putu, kolegijalni smo. Stanu svi, dođu, pitaju treba li šta. Ma, kada te samo pita drugačije je, a tek kada uradi“- kaže Damir koji trenutno vozi za firmu „Holiday Travel“.
Sa druge strane, ovim poslom manje je zadovoljan Rašid Kapković koji je za volanom 39 godina. Od 1985. do 1995. godine vozio je kamion, a onda nastavio upravljati autobusom i sve do danas. Kako je danas biti šofer u BiH?
„Nije lako. Sve zavisi u kojoj su firmi, kakvi su uslovi rada, šta se radi, kakva su vozila. Ma, isto je to. I ovdje i u Evropi. Sve zavisi od statusa vozača tamo i ovamo. U svakom slučaju, teško je. Većina iz BiH odlazi u inostranstvo zbog veće plate“- pojašnjava Kapković.
A kada se govori o platama, po riječima Srđana Miljanovića, predsjednika Udruženje vozača i automehaničara Grada Tuzle, one su veoma male u BiH.
„Otprilike plate su od 800 do 1.000 KM. Neminovno su male da današnjom platežnom moći. Sve je skupo. Više imaju oni što idu vani“- kaže Miljanović. Zbog toga, vozači, ali i automehaničari, traže posla van BiH što je svake godine sve očiglednije.
„Otprilike od 10 do 15 % vozača nam ode svake godine. Polože ovdje i odlaze radi boljih uslova. Vozači su sada, maltene, traženi zlatom. U samoj Tuzli gotovo svaka firma ima otvoren oglas za vozača. Nedostaje vozača“- ističe predsjednik Udruženja.
Generalno, manje je i onih koji polažu vozačke ispite, objašnjava Hajrudin Osmanović, inžinjer saobraćaja. Iako penzionisan, nastavio je raditi u jednoj tuzlanskoj autoškoli.
„Moram reći da i u toj branši dolazi do smanjenja interesa, a to je povezano sa velikim odlivom stanovništva iz ove države. Omladina koja bi sada trebala polagati vozački ispit, u inostranstvu je. Osjeća se tu nedostatak, a uz činjenicu da su i cijene vozačkih ispita nešto veće“- rekao je Osmanović.
Biti vozač ili ne, individualna je odluka koju neki donose jer vole taj posao, drugi jer mogu sebi obezbijediti dobru egzistenciju, ali uglavnom ako voze van BiH.
(Nataša Tadić)