Foto: Balans
U Dobrnji kod Tuzle danas je obilježena tužna godišnjica stradanja 180 rudara 1990. godine, a čija je prosječna starost bila 27 godina. Je li se šta promijenilo od tada?
Zvaničnici Vlade FBiH danas nisu priustvovali obilježavanju kao ni Preduzeća “”Elektorpivreda” koja danas ima zakazanu sjednicu Skupštine Društva. Porodice, prijatelji, komorati i brojne delegacije položile su cvijeće i odale počast na spomen obilježje.
Prvi je to uradio Smajl Imamović, jedini preživjeli rudar iz te nesreće.
„Kad god ovaj mjesec nastupi, ja sam u depresiji. Drugo, 34 otkako se desilo, a ja 34 godine ne spavam. Neko to ne razumije, ali pojedinci me razumiju“- rekao je ovaj nekadašnji rudar. On je podsjetio da njegove kolege i danas muku muče, ne samo sa otkopavanjem uglja krampom i lopatom, već i sa uslovima u kojima to rade.
„Nema primanja radne snage u rudnicama i na kopovima, a razlog. Radnik koji tek počne raditi, ima 1.000 ili 1.100 KM. Pa, kakvu on ima motivaciju da radi? Kakvu?“- pita Imamović.
Iz stradalih rudara je ostalo 365 djece. Među njima i Damir Brašnjić koji je tada imao šest godina, a njegova sestra pet, kada je poginuo otac Sadil. Sadil je imao 30 godina i bio je palioc mina.
„To što se desilo te kobne 1990. godine, samo meni je poznanica. Kada dođe ovaj dan, iako sam bio dijete, sva ta sjećanja se vrate u moje misli i vjerujete, ovo je jedan od najtežih dana u mom životu u toku godine“- ispričao je Damir koji je, kao i sestra, školovan i zaposlen uz pomoć Fonda „26. avgust 1990“.
Nesreća u Dobrnji je najveća rudarska nesreća na našim prostorima. Nažalost, stradanja rudara su se nastavila pa je tako u jami Rudnika „Mramor“ u neposrednoj blizini zatvorene jame Dobrnja, prije nekoliko mjeseci život izgubio Asim Šehanović.
„Pored nas koji smo bili tu i radili na svemu tome, vrlo stresno je to uticalo na nas, okolinu, naše porodice, na društvo. Nije lako. Ali idemo dalje, borimo se. Tuga ostaje, bol ostaje. Ali takav je poziv. Nema nazad, moramo naprijed“- izjavio je danas Adnan Delić, član Čete za spašavanje Rudnika „Mramor“ Tuzla.
Današnje obilježavanje je bilo prilika da se ponovo javnost i nadležni podsjete na nezavidan položaj rudara i rudnika koji tonu u sve veću dubiozu.
„Čujemo, slušamo da će se uvoziti električna energija. Vratit ćete se na moje ranije izjave da će biti luksuz imati električnu energiju. Sjedit ćemo u jednoj sobi, uvozit ćemo po cijenama bog zna kakvim. Dajte što prije, danas, ne sutra, trebaju nam prijeko potrebne odluke da se stavi tačka na agoniju koja vlada. Ja znam da su to teške odluke, ali bez njih, nema budućnosti i ovo će sve kolabirati“- mišljenja je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikalne organizacije Rudnika „Kreka“ Tuzla. Odgovore i reakcije traži i Sinan Husić, predsjednik Saveza sindikata radnika rudnika u FBiH.
„Ne treba nama, od tih ljudi koji upravljaju i odlučuju, birokratski pristup. Nama trebaju rješenje i odluke koje će uslove rada u rudnicama podići na znatno kvalitetniji nivo od onog koji jesu“- poručuje Husić.
Njegovanje kulture sjećanja na stradale rudare za Tuzlu je bitno, ali još bitnije konstatno upozoravati na nezavidan položaj onih koji pod zemljom rade najteže poslove.
„Mislim da obilježavanje datuma najveće tragedije u rudnicima u Tuzli i u regiji, veoma je značajno da nas uvijek podsjeća koliko trebamo voditi računa o bezbjednosti u jumama i koliko treba da još više ulažemo u opremu“- poručio je Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle.
Podsjećamo, za smrt 180 stradalih rudara, niko nije odgovarao. Tužilaštvo je 2006. godine donijelo odluku da se obustavi istraga protiv osumnjičenih Hajrudina Kunosića, Envera Žigića i Zdravka Pušonjića jer je ustanovljeno da nema dokaza o njihovoj krivičnoj odgovornosti za nesreću. Ni za nesreće poslije ove, u drugim jamama, krivca nema.
(Nataša Tadić)