Foto: Field Museum
Naučnici u čikaškom Field Museum of Natural History zavirili su ispod omota mumificiranih ostataka drevnih Egipćana kako bi otkrili nove detalje o njihovom identitetu i načinu na koji su bili pripremljeni za zagrobni život – sve bez uklanjanja ijednog komada platna.
U septembru su članovi osoblja odvezli 26 mumija izloženih u muzeju na posebno izgrađenim kolicima do parkinga kako bi ih provukli kroz mobilni CT skener. Nedestruktivna tehnologija rezultirala je hiljadama rendgenskih snimaka mumija i njihovih kovčega. Kada su naslagani zajedno, rendgenski zraci su stvorili 3D slike koje su otkrile kosture i artefakte unutra.
Novi uvidi pomažu da se rasvijetli pokojničke prakse Egipćana prije više od 3000 godina, kao i ono što su mislili da je važno prenijeti u zagrobni život.
“Dok je skeniranje trajalo oko četiri dana da se završi, obrada i analiza 3D prikaza mogu potrajati do tri godine”- rekao je JP Brown, viši konzervator za antropologiju u muzeju.
Osim što pružaju uvid u najbolje metode za očuvanje mumija generacijama, skeniranja također pružaju priliku da se razumiju individualnost i lični detalji svakog mumificiranog Egipćanina na način s poštovanjem.
„Iz arheološke perspektive, nevjerovatno je rijetko da možete istražiti ili sagledati historiju iz perspektive jednog pojedinca. Ovo je zaista sjajan način da sagledamo ko su ti ljudi – ne samo stvari koje su napravili i priče koje smo smislili o njima, već i stvarne osobe koje su živele u to vrijeme”-rekla je Stacy Drake, menadžerica kolekcija ljudskih ostataka u Field Museumu.
“Unutar starog Egipta” jedan je od najpopularnijih eksponata u muzeju i uključuje repliku na tri sprata vrste grobnice zvane mastaba. Grobne komore grobnice, datirane iz 2400. godine prije Krista, sadrže 23 ljudske mumije i više od 30 mumija životinja.
Drevni Egipćani su vjerovali da duša ostaje u tijelu nakon smrti, pa su balzamatori mumificirali tijela kako bi sačuvali duh za zagrobni život, tvrde naučnici Field Museuma.
Duhovni i biološki ritual mumifikacije mogao bi trajati 70 dana, uključujući uklanjanje unutrašnjih organa osim srca jer se smatralo da je dom duše. Balzameri su koristili so za sušenje tijela, a zatim ih umotali u posteljinu, ponekad ispisivali molitve ili uključivali zaštitne amajlije. Ceremonijalna sahrana bi bila posljednji korak za slanje mumificirane osobe u zagrobni život.
„Počeli smo da posmatramo ove dve osobe prvenstveno samo da bismo bolje videli starost i pol i sve očigledne patologije ili stvari koje bismo mogli da vidimo. Jedna stvar koju vidimo je prilično veliko trošenje njihovih zuba jer žive pored pustinje, a u hrani će im biti puno pijeska ili će koristiti kamen za mljevenje hrane. Ali ne vidimo mnogo istrošenosti tijela posebno za ove dvije osobe koje su imale viši status i vjerovatno nisu obavljale puno fizičkog rada”- rekli su iz muzeja.
CT skeniranje pomaže naučnicima da shvate bilo koja hronična stanja koja su pojedinci možda imali, ali tehnologija pomaže i u ispravljanju slučajeva pogrešnog identiteta. Dok su Harwa i Lady Chenet-aa očito dale kovčege napravljene samo za njih, nije svaka mumificirana osoba bila te sreće.
Jedan od kovčega je ugraviran sa hijeroglifima koji ukazuju na to da je sveštenik sahranjen unutra, ali pojedinac je bio 14-godišnji dječak mnogo manji od sanduka.
Šta su još naučnici otkrili, detaljnije na CNN.
(Balans/CNN)