Foto: Balans
U Domu penzionera u Tuzli boravi oko 200 štićenika koji na svojstven način obilježavaju praznike. April je ove godine mjesec praznika te je obilježen Uskrs, Vaskrs i Bajram.
Ovu ustanovu jučer su posjetili članovi Medžlisa Islamske zajednice u Tuzli koji su, povodom Bajrama, obezbjedili simbolične pakete za sve korisnike Doma.
Podjela paketa
“Tako je za sve vjerske praznike, obilježavamo ih zajedno bez obzira na vjeru i naciju. Danas smo imali druženje uz sok, kafu, kolače, a sutra će biti svečani ručak za sve korisnike. Jedan dio će ići kućama da proslave Bajram. Posebno mi je drago za one čija su djeca van BiH. Bili su za Uskrs i Vaskrs, sada dolaze i za Bajram. Trudimo se da im bude ugođaj kao kod kuće”- rekao je Mirsad Bakalović, direktor Doma penzionera Tuzla. Ono što je zanimljivo, ova ustanova ima i prilagođene prostorije za obavljanje vjerskih obreda, odnosno, mesdžid i katoličku i pravoslavnu kapelu.
Mirsad Bakalović
“Mi imamo ovdje našu internu šalu da je kod nas džuma ponedjeljkom, a misa utorkom jer tako rade i dolaze vjerski službenici. To je stvarno jedna dobra, da kažem, radno okupaciona terapija za njih”- ističe Bakalović. Kada je u pitanju Ramazan, nekada je bilo više postača u ovoj ustanovi. Zbog zdravstvenih razloga uglavnom, ovaj put su postila tek četiri penzionera.
Hasib Ahmetović iz Tuzle dočekuje Bajram u Domu u kojem boravi godinama.
“Sve zajednički organizujemo, praznujemo. Nema razlike ko je ko. Razlika Bajrama ovdje i kod kuće? Razlika je u kućnoj atmosferi, među familijom i prijateljima si , među rođacima i komšijama. Ja sam stanovao u soliteru i tu imate drugi neki sistem. Ovdje nas ima 200 i svi smo ko braća i sestre. Družimo se i sve skupa radimo”- naglašava Hasib koji je jučer dijelio ramazanske pakete. Bez iznimke, svima, naglašava.
Bajramsko druženje
Ćamil Arapčić iz Lukavca ima 85 godina i sticajem okolnosti, izgubio je kompletnu porodicu i Dom je postao utočište za njega. Uselio se prošle godine. Priča da se teško prilagodio, a sada ne može zamisliti da ne živi tu. Bajramski dani mu bude posebna sjećanja.
“Rođen sam u jednom muslimanskom selu i u porodici koja je postila. Htio ili ne htio postiti, kada vidiš da stariji poste, mi djeca smo se trudili. Ali nam nisu dali i rekli su nam da ne možemo izdržati. Bajram je bio dan koji se tako drugo i rado čekao. Nije bilo kao danas slatkiša. Pred džamiju dođu slastičari sa pletenim korpama sa slipavkama, bombonama, šećerkama, orašnicama. To pukne sve prije nego oni otkriju korpu “- sa smijehom priča Ćamil. Dodaje da je radost bila i kada stariji izađu iz džamije te da se dalje išlo na ručak. Te trenutke, naglašava, ne može zaboraviti. Sa obzirom da je njegova sudbina zapečaćena gubitkom porodice, danas na sve drugačije gleda.
Ćamil Arapčić
“Ni blizu se Bajramu ne radujem kao nekada. Poštujem sve to, ali nema se više ni volje ni snage da se nešto čini kao nekada. Ali svačiji praznik poštujem kao i svoj. Ovdje se to obilježava zajedno sve. Družimo se, pojedemo, popijemo. Nikada nismo postavili pitanje ko je koje nacionalnosti”- priča ovaj penzioner.
Tokom radno okupacionih terapija, korisnici su ranije pripremali čestitke, bojali jaja, pripremali kolače za nadolazeće praznike. Uskrs je u domu proslavila 83-godišnja Magda Adamović koja u ovoj ustanovi živi dvije decenije.
“Ja sam 40 godina stanovala u jednoj zgradi na Bulevaru u Tuzli. Bila sam u ulazu jedina katolkinja. Nikada nisam imala problema sa drugima niti oni sa mnom. Svaku vjeru poštujem”- kaže Magda. Ističe da se brzo uklopila u život u Domu i da voli obilježavanje praznika. Dobila je i ona poklon za Bajram.
“Svaki poklon i dar je lijep, koliko god bio. Lijepo je to. Lijepo smo obilježili i Uskrs, posjetilo nas je kulturno umjetničko društvo, bila je muzika, igrali se pjevalo, dijelili su svima jaja. Za Vaskrs su bili kolači i sok. Lijepo je to sve, nema govora”- zaključuje Magda.
U ovoj ustanovi se redovno organizuju i rođendanske proslave za one kojima je ovo postao jedino utočište i zadnja stanica.
(Nataša Tadić)