Foto: Balans
I danas se na našim cestama može vidjeti poneka folcika, automobil koji je obilježio jednu epohu i ostao duboko urezan u sjećanje brojnih generacija. Iako su odavno prošla vremena kada je ovaj mali Volkswagen bio uobičajen prizor na ulicama, njegova zaobljena karoserija i prepoznatljiv izgled još uvijek izmame osmijeh ljubiteljima automobila.
Posebno je zanimljivo vidjeti primjerke koji su, uprkos decenijama iza sebe, odlično sačuvani. Sjajna karoserija, uredna unutrašnjost i originalni detalji svjedoče o vlasnicima koji su svojim automobilima posvetili mnogo pažnje. Neke folcike i danas se koriste za svakodnevne vožnje, dok ih drugi vlasnici čuvaju kao vrijedne uspomene na neka druga vremena.
Volkswagenova buba, kod nas poznata kao folcika, nije bila samo prevozno sredstvo. Za mnoge porodice predstavljala je prvi automobil, sredstvo za odlazak na posao, putovanja na more i posjete rodbini. Bila je automobil koji se kupovao da služi, popravljao kada se pokvari i čuvao godinama.
Serijska proizvodnja čuvene Volkswagenove bube počela je u Njemačkoj krajem 1945. godine, nakon završetka Drugog svjetskog rata. Automobil je razvijan prije rata, a njegov jednostavan i prepoznatljiv oblik postao je jedan od najpoznatijih u historiji automobilske industrije.
Proizvodnja u Njemačkoj završena je 1978. godine, ali se folcika nastavila proizvoditi u drugim dijelovima svijeta. Posljednji primjerak klasične bube sišao je s proizvodne trake u meksičkom gradu Puebli 30. jula 2003. godine.
Za vrijeme proizvodnje napravljeno je ukupno 21.529.464 primjerka ovog modela. Taj broj učinio je folciku jednim od najuspješnijih automobila u historiji. Volkswagen je ovaj model proizvodio više od pola stoljeća, a njegova popularnost odavno je prešla granice Njemačke.
Folcika je bila poznata po konstrukciji koja se razlikovala od većine automobila tog vremena. Motor se nalazio u zadnjem dijelu vozila, a zrakom hlađeni četverocilindrični bokser-motor postao je jedan od njenih zaštitnih znakova.
Tokom decenija proizvodnje koristili su se motori različitih zapremina. Među najpoznatijim verzijama bile su one od 1.100, 1.200, 1.300, 1.500 i 1.600 kubnih centimetara. Snaga je zavisila od godišta i izvedbe, a kod ranijih modela bila je skromna u poređenju s današnjim automobilima.
Ipak, folcika nije ni bila zamišljena kao automobil za velike brzine. Njena prednost bila je jednostavna konstrukcija, prepoznatljiv izgled i mogućnost da se koristi u različitim uslovima. Upravo su takve osobine doprinijele njenoj dugotrajnoj popularnosti.
Danas folcika na cesti privlači pažnju upravo zato što je sve rjeđi prizor. Dok se automobili smjenjuju, moderniziraju i nakon nekoliko godina često postaju tek dio statistike, ovaj Volkswagen i dalje ima svoje poklonike.
Dobro očuvani primjerci podsjećaju na vrijeme kada su automobili imali jednostavnije linije, manje elektronskih sistema i mnogo prepoznatljiviji karakter. Za nekoga je folcika uspomena na mladost, za drugoga porodična priča, a za trećega hobi kojem posvećuje slobodno vrijeme.
Iako se klasična buba više ne proizvodi, ona nije nestala s cesta. Još se vozi, održava, restaurira i čuva, a svaki sačuvani primjerak na svoj način pokazuje da automobil može postati mnogo više od mašine koja nas prevozi od jednog mjesta do drugog.
Folcika je odavno prestala biti samo narodni automobil. Postala je dio automobilske historije, ali i dio uspomena koje ne blijede tako lako.
(Balans)