Foto: Rabija Numanović
Kada je 1975. godine dobio poziv da kao prevodilac prati direktora Privredne banke Sarajevo na sastanak mediteranskih banaka u Istanbulu, Faruk Ibrahimović nije bio siguran da li je dorastao takvom zadatku.
“Rekao sam direktoru: ‘Izvinite, ja to nikada nisam radio.’ A on mi je odgovorio: ‘Mora se nekad početi.'”
Nekoliko dana kasnije, po povratku u Tuzlu, ponovo je pozvan u direktorovu kancelariju. Pomislio je da nešto nije bilo kako treba. Umjesto kritike, dočekale su ga pohvale. Već su stigle informacije da se odlično snašao.
Bio je to tek početak karijere koja će trajati više od pedeset godina.
Kroz njegov prevodilački rad proći će međunarodne banke, veliki infrastrukturni projekti, Svjetska banka, Microsoft, Sony Ericsson, američke i belgijske kompanije, ali i knjige, stručni priručnici i hiljade stranica tehničke dokumentacije.
Kako se učio engleski prije interneta
Faruk Ibrahimović u Tuzlu dolazi 1969. godine, odmah nakon studija. Počinje predavati engleski jezik na Radničkom univerzitetu “Mitar Trifunović Učo”, gdje će narednih osamnaest godina voditi osnovne i napredne kurseve.
To nije bilo vrijeme u kojem je engleski imao status kakav ima danas.
“Kada sam počeo studirati, engleski nije bio zastupljen u prosvjeti. Smatralo se da je to jezik kapitalističkog društvenog poretka. Nisam mogao dobiti ni stipendiju.”
Ipak, upravo ga je želja za usavršavanjem vodila dalje. Već 1970. godine prvi put odlazi u Englesku kako bi usavršio jezik. Smatra da je za učenje stranog jezika, boravak na govornom području neprocjenjiv za svakoga ko želi istinski ovladati njime.
“Danas je mnogo lakše učiti. Engleski je svuda oko nas, djeca ga uče od najranijeg uzrasta, a internet nudi neograničen broj sadržaja. Kada sam ja studirao, literature je bilo veoma malo.”
Zbog toga je, prisjeća se, svaku priliku koristio da dođe do novih knjiga i rječnika. Na putovanjima u Dubrovnik, Makarsku ili Split kupovao je strane novine i časopise koji su stizali iz inostranstva, a iz Engleske je donosio rječnike i stručnu literaturu u punim vrećama.
Kako se privreda sve više otvarala prema svijetu, rasla je i potreba za ljudima koji govore engleski. Kurseve je držao širom Tuzlanskog kanzona.
U to vrijeme bio je jedan od svega nekoliko prevodilaca engleskog jezika u Tuzli, zbog čega su ubrzo počeli pristizati i prvi prevodilački angažmani.
Prvi ozbiljan posao bio je prijevod dokumentacije za aparat za analizu krvi u Domu zdravlja u Tuzli. Bio je to početak njegove dugogodišnje specijalizacije za tehničko prevođenje.
Prevodilac velikih projekata
Osim rada u Tuzlanskoj banci, gdje je bio zadužen za devizno poslovanje i međunarodne kontakte, Ibrahimović je učestvovao u brojnim projektima koji su obilježili razvoj grada.
Prisjeća se da je početkom osamdesetih godina Tuzla podigla veliki kredit kod Međunarodne banke za obnovu i razvoj kako bi riješila pitanja grijanja, vodosnabdijevanja i odlaganja otpada.
Tokom razgovora sa stručnjacima Svjetske banke upravo je on bio prevodilac na sastancima i autor brojnih prevedenih materijala.
“Danas imamo kvalitetno grijanje. Ostali projekti tada nisu realizovani, a pitanje vodosnabdijevanja tek se posljednjih godina ozbiljnije rješava.”
Tokom karijere prevodio je i posjete visokih međunarodnih delegacija, među kojima je bio i susret sa princezom Dianom.
Računar je kupio prije većine kancelarija
Dok su mnogi prevodioce još zamišljali za pisaćim mašinama, Ibrahimović je 1984. godine nabavio računar Commodore kako bi sebi olakšao posao.
“Najteže mi je bilo rasporediti tabele. Isjecao sam tekst, lijepio ga, prepravljao stranice. Kada su se pojavili računari, odmah sam znao da će promijeniti način rada.”
Kasnije je među prvima počeo koristiti profesionalni prevodilački softver Trados, koji će godinama poslije postati standard Evropske unije.
Bio je i jedan od prvih recenzenata tog programa, a kasnije je prošao i specijalizovanu obuku za njegovu primjenu tokom procesa pristupanja Hrvatske Evropskoj uniji.
Od Microsofta do automobilske industrije
Njegovo iskustvo ubrzo je prepoznato i izvan Bosne i Hercegovine.
Radio je na lokalizaciji softvera za Microsoft i Sony Ericsson, prevodio tehničku dokumentaciju za automobilsku industriju, sarađivao s indijskim i belgijskim kompanijama, a u jednoj od njih bio je vodeći prevodilac zadužen za kontrolu kvaliteta prijevoda drugih prevodilaca.
Jedan od najvećih izazova bilo je prevođenje tekstova za elektronske uređaje.
“Na engleskom je poruka imala 18 znakova. Na našem jeziku sam sve morao reći u istih tih 18 znakova. To je zahtijevalo mnogo razmišljanja i pronalaženja pravih izraza.”
Posljednjih deset godina radnog vijeka proveo je u američkoj organizaciji USAID, odakle je otišao u penziju.
Mašina može pomoći, ali ne može zamijeniti čovjeka
Iako danas umjetna inteligencija i savremeni softveri prevode gotovo trenutno, Ibrahimović smatra da tehnologija može biti samo pomoć.
“Za poeziju, književnost i ozbiljne stručne tekstove čovjek je i dalje nezamjenjiv. Softver može pomoći, ali neko mora pročitati prijevod i provjeriti da li je vjerodostojan.”
Prisjeća se da je neposredno prije rata bio dio grupe stručnjaka koja je radila na standardizaciji hrvatskosrpskog jezika kako bi ga računari mogli kvalitetnije prevoditi.
Rat je prekinuo taj projekat.
Profesija koja neće nestati
Iako se često govori da će prevodioce zamijeniti umjetna inteligencija, Ibrahimović u to ne vjeruje.
“Možda će ih biti manje, ali neće nestati. Sudski tumači, simultani prevodioci, ljudi koji prevode na konferencijama ili u turizmu, uvijek će biti potrebni.”
Poslije više od pola stoljeća rada, hiljada prevedenih stranica i saradnje sa svjetskim kompanijama, Faruk Ibrahimović i danas vjeruje da je suština prevođenja ostala ista.
Nije dovoljno poznavati riječi. Potrebno je razumjeti ljude, kontekst i vrijeme u kojem nastaju.
(Rabija Numanović)