Foto: Balans
Uspostavljanje jednakih prava na pomagala za sve slijepe osobe u Federaciji BiH kroz jedinstvenu federalnu listu čija primjena će biti obavezujuća za sve kantone cilj je projekta „S većom dostupnošću pomagala do veće samostalnosti slijepih osoba“. Projekat realizuje Udruženje građana oštećenog vida Tuzla u partnerstvu s Udruženjem slijepih i slabovidnih osoba županije Hercegovačko-Neretvanske, Udruženjem slijepih Unsko-sanskog kantona i Udruženjem slijepih građana Gračanica. Ovaj projekat je podržan od Vlade Švicarske kroz aktivnosti PRAGG projekta.
Projekat će trajati 15 mjeseci i uključuje zagovaračke aktivnosti prema nadležnim institucijama jer situacija sa nabavkom pomagala jako konfuzna i ne ide nikako na ruku osoba sa invaliditetom.
“Mnoge stvari ne funkcionišu kako treba, ne samo pomagala. Mi ne znamo gdje nabaviti pomagala. U BiH nemamo gdje nabaviti pomagala. Primorani smo ići u Zagreb, Beograd, itd. Druga stvar, da bismo nabavili pomagalo, moramo ići preko zavoda. Ja iz Gračanice moram doći u Tuzlu po potvrdu da bih nabavio jedan bijeli štap i meni treba, sa mojim asistentom, 100 KM. Dva puta da dođemo, platimo taksi i da ništa ne jedemo, a ja dobijem štap za 39 eura. To nije logično”- objašnjava Mustafa Husić, predsjednik Udruženja slijepih građana Gračanica. Husić naglašava da ove probleme treba riješavati i na kantonalnom i na federalnom nivou kako bi se slijepim oosbama makar malo olakšala svakodnevnica.
Nejednako pravo na pomagala proteže se još od završetka rata i to se negativno odražava na živote slijepih osoba kojima pomagala služe kao kompezacija za izgubljeni ili oštećeni vid, tvrde pokretači projekta.
“Slijepe osobe u TK preko Zavoda zdravstvenog osiguranja imaju pravo na bijeli štap, dio sredstava za govorni tlakomjer. Da bi ostvarili pravo, procedura je komplikovana. Mi smo prije korone radili na tome, ali nismo uspjeli doći do jednostavnijih procedura. Općine i gradovi koji nemaju zaposolene oftamologe u domovima zdravlja, ne mogu potpisivati potvrde za pomagala. To znači dva dolaska najmanje u UKC Tuzla. Kada uzmete u obzir računicu i dva dolaska iz nekih rubnih opština, slijepe osobe mogu same kupiti pomagalo”- kaže Tifa Tučić, izvršna direktorica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla.
Kroz projekat će slijepe osobe dobiti priliku da kažu koja su ima pomagala prioritetna, koja mogu dobiti preko zavoda. Federalni zavod bi trebao to regulisati i Federalni parlament. Da sve slijepe osobe u FBIH imaju ista prava na pomagala. Da ono što ima osoba u TK, da ima i USK, HNK i ZDK.
Bijeli štap je osnov koji moraju imati slijepe i slabovidne osobe, ali bitni su i čitači ekrani za kompjutere, Brajeve mašine, elektroničke bilježnice, itd. Bez pomagala veoma je teško funkcionisati uz ionako niz drug prepreka, upozorava Tučić.
“Slijepe osobe ne mogu koristiti bankomate, nisu prilagođeni. Moramo imati nekog sa sobom. Ako trebam vaditi lične dokumente, moraju se uzeti brojeve, a na šalterima su gužve i teško je dobiti informaciju gdje možemo dobiti određenu uslugu. Meni se dešavalo da čekam po par sati i onda se ispostavi da ja uslugu trebam dobiti na drugom šalteru. Nema razumijevanja građana niti svijesti službenika u javnim ustanovama u Tuzli”- kazala je Tučić te dodala da slijepim osobama, ako nemaju uz sebe nekog, nema ko popuniti obrasce i određene dokumente. Osim toga, problem parkiranja je i dalje evidentan jer nesavjesni građani nepropisno parkiraju na ulici, trotoarima, prilazima zgradi i otežavaju kretanje slijepim osobama. Osim na novčanim sankcijama, treba raditi i više na razvijanju svijesti i empatije, poručuju slijepe i slabovidne osobe.
(Nataša Tadić)