Foto: Senad Pirić
U sklopu trećeg izdanja Festivala Balkanika, grad Reggio Emilia u Italiji ovih je dana bio ispunjen mirisima, okusima, melodijama i emocijama Bosne i Hercegovine. Bosansko veče, organizirano od strane ISCOS Emilia-Romagna, pretvorilo se u nezaboravno putovanje kroz tradiciju, gastrokulturu i duh zemlje koja, gdje god se pojavi, ostavlja trag. Ako je cilj bio predstaviti Italijanima autentičnu bosansku atmosferu, tada je ova večer bila potpuni pogodak. Tim od nekoliko vrijednih žena: Ifeta, Ševka, Olivera, Medina, Safeta i Azra, danima je pripremao svaki detalj: od tradicionalnih jela i domaćih slastica, do dekoracija koje su u salu donijele toplinu bosanskih kuća. U Reggio Emiliju, kako kažu organizatori, stigla je „mala Bosna“: spoj različitih gradova, običaja i karaktera, ujedinjenih u želji da predstave ljepotu i gostoprimstvo svoje zemlje. Italijanski gosti bili su oduševljeni od prvog trenutka. Za neke je to bilo prvo „putovanje“ u našu kulturu, a drugi su prepoznali Bosnu koju nose u uspomenama od ranije. Nakon prezentacije tradicionalnih običaja i bogatog menija od begove čorbe, ćevapa, pita pa sve do raznih bosanskih slastica, uslijedio je trenutak zbog kojeg su mnogi gosti ustali na noge. Bosanske žene dobile su dug, snažan aplauz, znak zahvalnosti za trud, toplinu i posebnu gostoljubivost kojom su osvojile italijanska srca. „Nigdje se ne osjećaš kao kod Bosanaca,“ ponavljali su gosti. Među posjetiocima bili su i Lorenzo Melegari i njegova supruga Erika, Talijani zaljubljeni u bosanski sevdah. Njihova strast ide toliko daleko da trenutno rade istraživanje i snimaju dokumentarac o sevdalinci, a Bosnu posjećuju više puta godišnje. Njihove oči su, kažu prisutni, posebno zasjale kada su na našem jeziku, s ponosom, izveli sevdalinku “Kad ja poðoh na Bembašu”.
Gost večeri bio je i Silvio Ziliotto iz Milana, koji je bosanski naučio radeći sa bh. izbjeglicama u Sloveniji. Za naš narod kaže da ima „velikodušnost kakva se rijetko sreće“. Kada je riječ o Tuzli, nasmijano je citirao poznatu izreku: „Cijela Tuzla jednu kozu muzla.“ Njegovo poznavanje jezika i kulture izazvalo je posebne simpatije među prisutnim Bosancima i Hercegovcima. Među gostima su bili i Husein i Abdulghani, dvojica mladića iz Maroka koji su 2020. godine boravili u Tuzli i Zenici tokom svoje migrantske rute. Na ovoj večeri ponovo su sreli ljude koji su im tada pomagali. Susret je bio ispunjen emocijama, zagrljajima i suzama zahvalnosti. Danas žive u Italiji, imaju regulisane papire i posao.
Primjer je to civiliziranog društva koje prepoznaje potencijal ljudi. „Najviše sam se obradovao bosanskoj hrani,” rekao je Husein. „Nedostajala mi je. Hvala svim ljudima u Bosni i Hercegovini koji su nam tada pružili ruku.“
Ovo veče dio je šireg programa Festivala Balkanika, koji se u Reggio Emiliji organizira treću godinu zaredom. Tokom festivala, gosti iz Bosne i Hercegovine dale su poseban doprinos: članovi SPID kluba Sarajevo, koji su predstavili film „Leptiri bez krila“ zajedno s autorom, novinarom Anelom Džankovićem, muzički kolektiv Helem Nejse, koji je održao koncert i posjetio Srednju školu Filippo Re, predstavnici Muzeja ratnog djetinjstva iz Sarajeva i mnogi drugi. Veliku ulogu u povezivanju kultura igraju i Tamara Cvetković, Bosanka koja godinama živi u Reggio Emiliji, te Andrea Cortesi, Italijan iskreno zaljubljen u Bosnu i Hercegovinu i autor nekoliko knjiga posvećenih našoj zemlji. Njih dvoje predstavljaju pravu snagu dijaloga, Tamara svojom toplinom i nevjerovatnom energijom kojom promoviše BiH u italijanskoj zajednici, a Andrea svojom predanošću istraživanju historije, kulture i identiteta Bosne i Hercegovine.
(Senad Pirić)