Avdo Avdić je jedna od najistaknutijih novinara u BiH. Svoju karijeru je izgradio kroz nekoliko medijskih kuća. Bio je novinar Oslobođenja, potom je karijeru dalje gradio kroz poznatu emisiju “60 minuta” na FTV gdje je radio najkompleksnije priče iz oblasti kriminala, a na istoj televiziji je bio glavni i odgovorni urednik. Sa FTV je otišao na portal Žurnal, a nakon toga pokrenuo svoj vlastiti medijski projekat Istraga.ba. Sa Avdićem smo razgovarali o novinarstvu ali i aktuelnoj političkoj situaciji, posebno u kontekstu predstojećih izbora.
Balans: Nedavno ste pokrenuli svoj medijski projekat? Jeste li zadovoljni?
Avdić: Nije to baš tako i nedavno. U septembru će se navršti dvije godine od prvog teksta objavljenog na Istraga.ba. Portal je, do sada, do jula 2022. godine posjetilo oko 1,7 miliona jedinstvenih korisnika. Ne govorim o ukupnom broju posjeta koja je oko 5 i po miliona, već o broju jedinstvenih posjetitelja. Uspio sam, zajedno sa kolegama koje su mi pomagale,bez ikakve naknade, nametnuti za dvije godine nekoliko tema u bh. društvu. Ako ćemo realno, portal je uspio glede utjecaja. Finansijski dio još uvijek nije riješen, ali se nadam da će do kraja ove godine uspjeti postati samoodrživ projekat. Znam, sada se pitate kako se finansiram.Odgovor je – od honorara koje dobijam od redakcija za koje pišem kolumne i analize.
Balans: Bavite se najčešće temama kriminala i sigurnosti. Je li BiH danas sigurna zemlja?
Nakon početka rata u Ukrajini, sigurnost u BiH je sve bolja. Da Rusija nije napala Ukrajinu, bojim se da bi u BiH bilo mnogo gore. A sada vidite da su se velike sile fokusirale na Bosnu I Hercegovinu.
Balans: Ima li kriminala koji se svjesno ne procesuira? Na primjer u vrhu države i vladajućih političkih stranaka?
Avdić: Nisam od onih koji će iznositi generalne ocjene bilo čega. Moj posao je da nađem konkretan slučaj i da dokažem kako neko neće da proceuisra nekoga. Ili, kako, recimo, neko svjesno prvo napravi medijski slučaj da bi ušao u sudnicu. Dva predmeta, slučajevi Memić i respiratori su najbolji primjer. Već sam govorio i pisao, a zbog toga i trpio brojne uvrede i kritike, da su ta dva slučaja najveća sramota bh. pravosuđa. Evo, ponavljam, ta dva slučaja, više Memić nego respiratori, su eklatantan primjer montaže pravosudnih procesa. Sud će reći svoje. Ako bude sudio na osnovu činjenica, ja nemam dilemu da će biti oslobađajuće presude. A znate li šta je najtužnije? Što moje kolege novinari, kada me sretnu ispred zgrade Suda BiH, kažu ovo isto. I kada im ja kažem zašto ne pišete, oni odgovore da ne žele prolaziti kroz isto. Ali naš posao je da razdvajamo istinu od neistine. Naravno, nisu ova dva slučaja jedini primjer. Ima tu i slučajeva gdje se ne žele određene osobe procesuirati. Pisao sam o tome na Istraga.ba i tamo možete pronaći detalje.
Balans: Po Vašem mišljenju ko će pobijediti u utrci za člana predsjedništva BiH iz reda bošnjaka? Jer se tu već znaju najozbiljniji kandidati. Hoće li Komšić ponovo u predsjedništvo?
Avdić: Ne igram kladionicu i ne prognoziram rezultate. Nisam od onih koji će najavljivati nečiju pobjedu. Moj posao je da iznosim činjenice. Ko će pobijediti od bošnjačkih kandidata? Ne znam. Ali znam da Bakir Izetbegović ima problema sa naslijeđem svoje stranke, ima problema sa medijskom kampanjom koja je protiv njega vođena, ima problem što je, omražen, pa će mnogo ljudi glasati protiv njega. A to znači glas Denisu Bećiroviću. Nekoliko puta se pokazalo da Bošnjaci najbolje glasaju protiv nekoga. No, to ne garantuje pobjedu Denisu Bećiroviću. Njegov je problem što je previše desno za koalicijske partnere iz Naše stranke i za dio SDP-ovih birača, a istovremeno i previše lijevo za radikalne grupacije okupljene oko Konakovića. I još nešto, možda još bitnije, Denis nije samo kandidat za člana Predsjedništva BiH. Denis je kandidat za predsjednika SDP-a. Ako pobijedi u utrci za člana Predsjedništva BIH, on će postati i predsjednik SDP-a. A da li to žele svi drugi ljudi u SDP-u?
Kada je u pitanju utrka za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, mislim da će Komšiću biti teže pobijediti Borjanu Krišto nego Dragana Čovića. Da je Čović bio kandidat, Komšić bi bio neupitan, jer bi ljudi glasali protiv predsjednika HDZ-a. Borjana Krišto je nešto drugo. Ona je žena i nije omražena koliko je Čović. Drugo, ljudi će misliti da je Komšićeva pobjeda sigurna, a baš onda može biti svega.
Balans: Kakva je medijska scena u BiH? Uzima li sve više maha salonsko i copy paste novinarstvo?
Nije problem novinarstvo, problem je uredništvo. Urednici, uz par svijetlih izuzetaka, svoje neznanje skrivaju novinarima koji još manje znaju. Drugo, zbog finansijskog stanja, redakcije ne mogu profilirati novinare za određene teme.
Kakav god da ste kapacitet, ne možete jednog dana pratiti parlament, drugog dana vanjsku politiku, trećeg kantonalnu vladu, četvrtog sigurnost, petog odbranu, šestog pravosuđe. Ne možete se fokusirati. I zato dolazi do propusta. A kako bi sve to stigli uraditi, novinari se skrivaju iza izjava svojih sagovornika. I umjesto novinarstva, dobijemo – PR. Ali, kažem, nije do novinara. Ima nešto i do urednika. Ali i do finansijskog stanja u medijima koji jedva preživljavaju.
(Balans)