Od 1960. do 2000. godine u Jugoslaviji i Srbiji oko pola miliona beba je proglašeno mrtvim po rođenju ili neposredno nakon rođenja. Ova pojava je bila posebno prisutna u prva tri desetljeća ovog perioda, odnosno u vrijeme SFRJ, kada je u Evropi broj mrtvih beba iznosio od dva do šest. U Jugoslaviji se broj beba mjerio u postotcima, odnosno iznosio je oko osam do devet posto.
Zvanično, među tih pola miliona beba je i jednojajčani brat blizanac Murisa Demirovića iz Banovića, međutim, Muris u to ne vjeruje. On i njegov brat rođeni su prije vremena 22. maja 1991. godine na tuzlanskoj klinici, nakon čega su hitno prebačeni u Beograd, na Institut za zaštitu majke i djeteta. Nakon mjesec dana, iz bolnice je roditeljima javljeno da je jedna beba umrla, a da druga mora ostati na daljem liječenju. Tijelo druge bebe nikada nisu vidjeli.
„Kada su javili da je moj brat umro, otac je odmah otišao u Beograd, da preuzme tijelo brata, ali kazali su mu da nema tijela, da će se bolnica pobrinuti za ukopavanje, dokumentaciju i sve ostalo, nikad ne dostavivši dokaz o tome da je brat zaista umro u bolnici“ – kazao je Demirović za medije prije dvije godine, kada je ova priča dospjela u javnost.
Da je Demirovićev slučaj šablonski i da je na sličan način ukradeno hiljade beba, tvrdi Ana Pejić iz Srbije. Ona se godinama bori da pronađe svoju kćerku koju je rodila 1988.godine. Po njenom svjedočenju rodila je carskim rezom djevojčicu u Sremskoj Mitrovici kojoj se od te godine gubi svaki trag. Vrlo brzo su joj saopštili da je beba preminula, a ona je 2015. godine, 27 godina nakon porođaja, počela intenzivno da traga za svojom ćerkom.
„Krađa beba je svojstvena svim nerazvijenim državama. Kada je u pitanju bivša Jugoslavija najviše slučajeva krađe beba je u Kragujevcu, Kruševcu, Tuzli, Zenici. To su ti industrijski gradovi gdje su ljudi vjerovali sistemu“ -kazala je Pejić.
Ona dalje navodi da je i u ostalim gradovima bilo krađe beba, ali da su navedeni po brojevima prednjače.
„Porodilišta i službe, svi sarađuju u krađi beba“ – ističe Ana.
Roditelji iz BiH imaju punu podršku roditelja iz Srbije, kao i UG Roditelja nestalih beba koje vodi Ana Pejić. U zadnjih nekoliko godina pokušava se formirati i udruženje u BIH, a koje bi okupilo sve roditelje koji sumnjaju u smrt svog djeteta.
“Savjetujemo roditeljima iz BIH da se što prije registruju u udruženje da bi imali neku pravnu moć pri kontaktu i dogovoru sa vladom i državom, jer kao pojedinci neće uraditi ništa” – zaključuje Pejić.
Cilj udruženja bit će pokretanje procesa protiv odgovornih za nestanak i krađu beba, kažu roditelji.
(Balans)