Senad Isaković Roko, tuzlanski ekološki aktivista, inovator i ljubitelj pasa, duže od 20 godina hrani napuštene pse u Tuzli.
Senad danas ima dvadesetak pasa na nekoliko lokacija u okolini Tuzle, koje svake sedmice obilazi i ostavlja im hranu.
„ Sve je počelo vema davno. Mislim, 1973. godine kada su me prvi puta slikali kao malu bebu u jednom leglu sa štencima i od tada su jednostavno psi dio mene. Kroz godine druženja, uticali su na moj karakter i ono što ustvari danas i jesam“ – priča nam Senad i dodaje da je kao mali spašavao pse od lokalnog šintera.
„Skrivali smo pse da ih ne ubije, a ako nismo uspjeli sakriti, gledali smo bespomoćno kako ih ubija bez metka. Kad odrasteš u takvom okruženju, pa preživiš i rat, spreman si na sve“ -ističe Isaković.
Pomaganje psima lutalicama, Senadu više nije obaveza, nego način života.
„Moram reći da nisam siguran zašto to radim jer davno je to prevazišlo ljubav prema tim pozitivnim stvorenjima. Nakon te faze u životu, dođete u fazu učenja. Ja od njih danas učim o načinu preživljavanja i borbe za opstanak“ -priča Roko i dodaje da mu pri kupovini hrane za pse pomaže prijateljica, koju je upoznao putem Facebooka.
„Postoje ljudi koji pomognu, a od njih mogu izdvojiti prijateljicu Verenu iz Austrije, koju nikad nisam vidio uživo. Ona je nekada hranu slala autobusom, pa bih ja u četiri sata ujutro, na snijegu, čekao desetak vreća hrane. Poslije bih tu hranu raznosio na lokacije gdje imamo pse. Često, naravno, i sam kupujem hranu za te pse, a ima i još nekoliko ljudi koji mi pomognu“ -kaže on.
Problem pasa lutalica, trebala bi riješiti država, sistemski, ali ne rješava već dvije decenije, stav je ovog velikog ljubitelja životinja.
„ Rješenje je složeno i zahtijeva ozbiljan pristup. Da su mene htjeli poslušati, kao što nisu, danas bi pasa lutalica bilo veoma malo. Ustvari onoliko koliko treba da se održi biološka ravnoteža“- smatra Isaković.
Roko krivi i vlasnike koji pse ostavljaju na ulicama. Neodgovornost onih koji ostave životinju na ulici, odraz je današnjeg društva, smatra on.
„ Zašto ostavljaju? Pa, zato što im to država dozvoljava i ne kažnjava ih. Da kaznite onog ko napusti pse i onemogićite da izvadi neki od dokumenta, vrlo brzo bi trčali za psom kad se izgube“- kaže Senad.
Isaković smatra da pas u BIH nije dovoljno iskorišten, jer njegov potencijal je mnogo veći od onoga što imamo danas.
„ Mi, inače, koristimo pse, kao kada bi u kamion koji vozi 25 tona tereta, utovarili kilogram soli i prevozili je po cijeloj BIH. Eto, to smo mi i naš odnos prema psu“- smatra Senad. Za njega, psi su ogroman resurs.
„To nije samo životinja, to je skup istančanih osjećanja koje čovjek nije uspio razumjeti“- ističe za kraj ovaj zaljubljenik u pse i poručuje da će se nastaviti brinuti o psima lutalicam sve dok ga zdravlje služi i dokle god ima i jedan gladan pas, on će ga nahraniti.